More DW Blogs DW.COM

Zapadni Balkon

Piše: Amir Kamber

Datožderi i ostala čudovišta

Digitalne zmije izbijaju iz zemlje. Hakeri napali Sony. Ukradeni podaci 77 miliona mušterija. Imena, prezimena, datumi rođenja, mejlovi, lozinke, možda čak i detalji kreditnih kartica. Ko je kriv – onaj ko je dao, ko je krao ili onaj ko nije pazio? Vjerujmo policiji. Ona zna šta radi?

Američki saobraćajci u Mičigenu testiraju uređaje za kontrolu podataka na mobitelima. Zaustavljeni vozač na uvid daje papire i telefon. «Vozačka, saobraćajna, mobitel, molim!» Džepni aparat «Ufed Physical Pro» sa čipa isisava kratke poruke, slike, filmove i GPS informacije. Mičigenski čuvari reda i firma «Cellebrite», fabrikant digitalnog datojeda, u preuzimanju privatnih podataka ne vide ništa sporno. Američka unija za prava građana (ACLU) izlazi na barikadu. Nevladina organizacija smatra da je paušalno skidanje podataka s mobilnih telefona ilegalno. Poziva se na 4. Amandman (Amendment IV), zakon o zaštiti od nesrazmjerne pretrage građana. Sudska parnica predstoji. Ali policajci su već na cesti. Michigan State Police (MSP) trenira strogoću. Jedan dva. Opsasa. Da ne bude sve kako ja hoću.

Neka bude sve kako Apple hoće. Steve Jobs daje časnu riječ da kompanija ne narušava privatnu sferu korisnika. U ozračju afere «Locationgate» valja tetošiti javnost. Internet stručnjaci Pete Warden i Alasdair Allan otkrili su maskirane fajlove – u koje iPhone i iPad (3g) ispod stola pohranjuju informacije o kretanju vlasnika. Pri sinhronizaciji, odnosno tokom backup-a, informacije automatski prelaze na matični kompjuter. Iz geografskih koordinata nastaje nešto kao lični profil svakodnevnog kretanja. Skandal? Naprotiv. Čak zabavno, komentiraju fanovi pametnih telefona, braneći nagriženi imidž «Jabuke» Pored toga, poznato je da i Google putem Androida bilježi kretanje korisnika. Pa šta. «Commen practice». Uobičajna procedura.

Jeste. Malo sutra. Lični podaci, koje policiji i kompanijama prepuštamo na milost i nemilost, mnogima danas ne predstavljaju konkretnu opasnost. Međutim, zrnom mašte, nije teško zamisliti tamo neku godinu 2084. Iskaznice, platne kartice, zdravstvene knjižice, telefonski i komjuterski čipovi tada će, vjerovatno, biti okupljene na jednom centralnom nosaču informacija. Recimo na ramenu. U obliku sitne tetovaže. Bijele vrpce. Ili žute zvijezde. Historijski gledano, vrlo je izvjesno da je politička situacija tek načetog stoljeća sasvim neizvjesna. Moguće da će neke od skorih generacija živjeti u novim totalitarnim sistemima. Opunomoćena vanrednim stanjem policija će analizirati digitalne profile građana, kako bi utvrdila njihovu političku orijentaciju. Digitalni forenzičari sigurno će biti u stanju iz geografskih i ostalih podataka zaključiti da li je neko strani element ili ne. Na osnovu toga moći će se odlučiti ko je za logor, a ko ne.

Isuviše mračna prognoza? Može biti. Ako su Apple, Google, Sony i Facebook garanti napretka, onda ne treba strijepiti ni od digitalne policije. Dobroćudna i nauružana. Njihov poziv ima mana. Kao nedavno u Frankfurtu, kada je šest policajaca pretražilo kancelarije nevladine organizacije «Attac». Aktivisti su na sebe skrenuli pažnu tako što su na internetu objavili brizantne dokumente o financijskom sunovratu Bavarske pokrajinske banke (Bayerische Landesbank). U namjeri da konfiscira vruće dokumente, policija tokom pretresa shvaća da su papiri zapravo digitalne prirode. Zbog toga u pomoć stižu dvojica kompjuterskih stručnjaka u plavim uniformama – kojima također ništa ne polazi od ruke. Jer ne znaju baratati Linuxom. Konačno, policajci skidaju željeni dokument – i to direktno sa internet stranice njima sumnjive organizacije. Rade, dakle, isto ono što su mogli učiniti sa Sjevernog pola. Da nije datoždera iz Mičigena – grohotom bi se smijali.

Date

11:06 pm

Share

Feedback

Write a Comment

Leave a comment