More DW Blogs DW.COM

Zapadni Balkon

Piše: Amir Kamber

Ušabti za moju bivšu dragu

 Savremena akustična iluzija zagrobnog života podsjeća na staroegipatske ušabti figurice, mumije od kamena, drva i porculanske gline. Prema nahođenju bogova, dušama umrlih ušabti pomaže pri svakodnevnim poslovima. Ušabti = sjena subjekta + asistent više sile. Kompjuterski glasovi preuzimaju slične zadaće, iako nije poznato ko je njima, algoritmima, ne Japancima, zapravo bog… 

Majka po glasu primijeti je li dijete tužno, umorno ili, možda, gladno. Postižu li računari isto? Još ne. Jarek Krajewski (Univerzitet Wuppertal) predstavlja program za identifikaciju ljudskog raspoloženja na osnovu visine tona, tempa i ritma rečenice: „Naš software pogađa u 80% slučajeva.“ Profesor Krajewski obećava support njemačkim psihijatrima i pacijentima („depression monitoring“). S druge strane gluhog telefona, u komercijalnom laboratoriju Deutsche Telekoma, stručnjaci pripremaju srodne algoritme. Radi bolje korisničke podrške tzv. empatični kompjuter klijentu po glasu izračuna koliko je iznerviran. 

Treba li mašinama zabraniti da nas analiziraju? Ili im, štaviše, valja dati pravo glasa? Naravno, kompjuteri koji govore teško pogode ton. Glasnica algoritma = mistrija za malter. Međutim, japanski Fujitsu radi na popravci buga. Ovisno od konteksta, nove generacije, step by step, rabit će korektnu intonaciju, boju i stanku. Kad im se jednog dana japanski roboti obrate, Amerikanci u njima neće prepoznati strance. Pitaće ih iz kojeg dijela zemlje dolaze. Elem. Kompanija Fujitsu otkriva biznis u opskrbljivanju fabrika, muzeja i alarmnih sistema. Glas koji najavljuje Cunami, logično, nije prikladan objavi kraja pauze za ručak. 

Pored toga, svježa tehnologija iz kuće Fujitsu obavlja učitavanje (digitalizaciju) ljudskih glasova, prema vlastitim podacima trideset puta hitrije od konkurencije. Mnoštvo implikacija: Bolesnici s paraliziranim glasnima žicama, prije nego zanijeme, mogu konzervirati svoj glas. I ne samo to. Zamislivo da ljudi, prije izdahnuća, svojim najbližima, poput testamenta, fotke ili filma, ostave opciju da ih čuju nakon smrti. Zagrobni glasak čukundjeda pred spavanje čitat će bajke koje potomci odaberu. Mrtvi će uskoro biti u stanju da se odazovu. Razlika između njih i nas, ako je uopće ima, osim one u vremenskoj zoni, neće biti tako velika. 

Savremena akustična iluzija zagrobnog života podsjeća na staroegipatske ušabti figurice, mumije od kamena, drva i porculanske gline. Prema nahođenju bogova, dušama umrlih ušabti pomaže pri svakodnevnim poslovima. Ušabti = sjena subjekta + asistent više sile. Kompjuterski glasovi preuzimaju slične zadaće, iako nije poznato ko je njima, algoritmima, ne Japancima, zapravo bog, što, treba biti iskren, ni Egipćanima a ni nama nikad nije bilo naskroz jasno. U potrazi za odgovorom na vječne zamrzlame možda, ipak, vrijedi ostvariti komunikaciju sa svetim grobnicama iz prošlog rata – pri čemu bi digitalne tehnologije jamačno bile od koristi. 

Jer, ispod ilovače natopljene krvlju prijedorski ušabti kipovi čekaju da ih ožive kompjuteri koji dolaze. U grkljanu žrtve stoji hijeroglifima ugravirano: „Ovdje sam, čekam naredbe.“ Hoćemo li im čuti glasove? Neće dugo trajati. Mrtvi će imati priliku reći kako je tačno bilo. 

Pa da se konačno jednog dana stavi dvotačka na sve:

Date

10:21 am

Share