More DW Blogs DW.COM

Zapadni Balkon

Piše: Amir Kamber

Lozinka srca

Dobrotvorno njemačko udruženje hakera Chaos Computer Club (CCC) proslavilo se napadom na desnoekstremni flert-portal objavivši najčešće korištene lozinke među neonacistima. Ispostavilo se da su rasisti loši kriptografi. Većinom korištene lozinke njemačkih radikala glase: 123456, siegheil, skinhead i deutsch. Ideološko zatucani subjekti očekivano pate od manjka mašte. Dvije godine kasnije korisne sugestije neonacistima glede sigurnosti na internetu pristižu od internacionalnog časopisa «New Scientist». Digitalna avangarda sugerira kako bi se globalna online identifikacija uskoro mogla vršiti putem ličnog EKG-a. Budući da ljudsko srce odlikuje individualni puls, nezamjeniv ritam, signatura jedinstvena otkucaja predstavlja savršen password.

Online identifikacija junačkim srcem obradovala bi ne samo neonaciste već i brojne druge radikalne patriote širom svijeta. Sjediš za kompjuterom, ljuštiš sudžukicu, poželiš kupiti kartu za Evropsko fudbalsko prevenstvo na Ebay-u, plus baseball palicu, recimo, na Amazonu, bujrum navijače. Namjeravaš provjeriti svježu nacionalnu ili religijsku propagandu na Youtube-u, ulogovati se sekundu u Facebook, zacvrkutati tekst himne na Twitteru, nema problema momčino. Stisneš kabl uz grudi, uštekaš senzor u lokalni kompjuter, pošalješ individualni puls na server u Švicarsku – i izvolite lijepo. Mukotrpno pamćenje passworda, tupo obnavljanje stare, blesavo izmišljanje nove lozinke postaje suvišno. Kad je digitalnom identitetu dovoljno analogno srce.

Dani slovno-brojčanih internet kodova su odbrojani. Kapacitet istrošen. Došlo je vrijeme za nešto novo. Otvaranje online vrata sopstvenim srcem (EKG), otključavanje mejlova licem (face-unlock), ulazak u cyber prostor otiskom prstiju (finger–scan) prije ili kasnije stupa na snagu. Stručnjaci drže da je biometrijska identifikacija mnogo sigurnija od tipkanja na tastaturi. Jer pored nesretnih naonacista, gle čuda, i tzv. normalni surferi koriste naglašeno predvidive kombinacije: «123456, iloveyou, superman, password, sexsex, 654321». Zlim hakerima lak plijen. Posljedice kobne. Digitalna sabotaža prijeti. Špijunima, diplomatiji i bankarima. Penzionerima, novinarstvu i pekarima. Šuobiznisu (S. Johansson), privredi (Sony) i diktatorima (B. al-Assad).

Naoružane bande ispaljuju bitove i bajtove umjesto bombi. Prvi je svjetski cyber rat. Militantne trojanske konjice ostavljaju pustoš, kuga hara internetom. Stotine hiljada malicioznih programa svakodnevno kruže mrežom. Rusija, Kina, Brazil, CIA, NATO, Iran, Indija i Pakistan pucaju iz svih oružja. Zar bitke i pokolji ne bi bili pošteniji kada bi hrabra srca patriotskih ratnika kablom bila uštekana ravno u kompjutere? Kad te ubiju samo te nešto malo iznutra štrecne. Glava klone. Nešto kasnije se upali screen-saver. Sam od sebe. Digitalna identifikacija balkanskih nacionalista putem njima jedinstvenog analognog pulsa? Sigurno. Neka domaćim junacima neprobojno srce bude vječna lozinka. Izvolite veliki Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Jedan na jedan. Real-time. Kad se gine, nek se gine. Ali ako ikako može bez mene.

Date

10:42 pm

Share

Feedback

Write a Comment

Kama sutra danas

Proljeće. Priroda. Hormoni. Šišmiš naglavačke, zvečarke grupno, puževi satima pa nikako, lav trideset puta dnevno. U zoološkom vrtu slon zajahao nosoroga. Patak patku u letu, glista glistu u saksiji. Galebovi su gay, pa šta? Sado-mazo armija gradskih mrava ćutke prolazi balkonskim gelenderom – jedna je kraljica, muških na hiljade. Crvrčci u 69. Žabe u višestrukom sendviču. Oblak napaljenih mušica spušta se na voće. Šatro šljiva da uberu. Achtung, fertig, los! Dvospolna školjka tjera mjeseca. Meduza meduzana, jegulja jeguljana. Na Zapadnom Balkonu u Kelnu od saksije do saksije sluzavim slovima razapeta mreža. Crna udovica? Prijatno, pauče! Ljubomorni platonski kanibal? Tapir u sevdahu. Golub u gimnastici. Vepar, tigar, amazonski šaran. King Kong sa četvrtog sprata. Proljeće hormone obrće. Kama sutra danas. Ili nikad.

Seks je stvar definicije. Povijesna argumentacija: Prije dvadesetak godina nam je Tone Balone (homo sapiens) utanko opisao kako je spavao s Claudiom Schiffer. Za noć s njemačkim supermodelom mužjaku iz Prijedora bilo je dovoljno poznavanje stranog jezika, koga mi, mlađa raja, tada nismo imali. «Claudia, komm? Kaže ona eto me.» Tonijevo hvalisavo pojmanje seksa, u smislu fabulativne telekopulacije, dakle, pseudo penetracije putem širenja informacije, pod aktualnim onanističkim uslovima multimedijalne stvarnosti dakako da je legitimno. Analogno njemu brojni naučnici prvi seks na Zemlji datiraju milijardu godina unatrag, u burna vremena kada jednoćelijski organizmi, valjda, nisu imali pametnija posla nego da se hvataju na dnu okeana i “razmjenjuju informacije”. Međutim, da li amebe znaju šta je ljubav?

Nešto drugačiji pristup istoriji seksa imaju stručnjaci koji korijene globalnog općenja vide u premijeri unutrašnje oplodnje – prije otprilike 375 miliona godina. Dugo se smatralo da su morski psi bili prvi među prvima. Aktualna analiza fosila na sjeverozapadu Australije ukazuje na raniju kopulaciju. Najstariji kičmenjaci s vilicama, naši okeanski preci, odavno izumrle ribe oklopnjače (placodermi) otkrile su seks pretvarajući trbušna peraja u spolni organ. Australijski seksualni arheolog John A. Long naučnim penkalom skicira put genitalne evolucije: od rečenih oklopnjača, preko morskih pasa, žaba, dinosaura, ptica, sve do krakaste Claudije Schiffer i našeg Toneta Baloneta. Uprkos tome, ključno pitanje na ipak glasi: čemu uopće seks na planeti? Zašto se pljosnati crvi mačuju penisima, kada bi se kloniranjem mogli efikasnije reproducirati?

Klasično objašnjenje evolucijske biologije: Seks sprečava genetsku eroziju. Organizmi kopulacijom grabe svjež materijal, imuni sistem skida update u borbi protiv virusa i bakterija. Iz te i takve perspektive moglo bi se reći da je priroda izmislila penise kako bi se zdravstveno osigurala? Izvorna uloga mužjaka: stick s anti-virus zaštitom. Ni manje, ni više. Zvuči racionalno. Skoro prihvatljivo. Pa ipak. «Stvarni razlog seksualnosti zauvijek ostaje nejasan». Smatra Charles Darwin. Kada uzmemo u obzir razigrane, potpuno iracionalne oblike planetarnog zaskakanja, vrlo brzo slutimo koji su hormoni Darwinu pomutili pamet. Savršen primjer: Japanski leptir čiji penis ima dva oka. Pozivajući se na azijsku mudrost, lekciju iz balkonske Kama sutre danas završavamo pričom o penisu koji se probudi, otvori oči i kaže: «Sanjao sam da sam leptir. Sad ne znam da li sam čovjek koji sanja da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek.»

Date

10:01 am

Share

Feedback

Write a Comment

Operacija: Debela Bertha

Pozor, paljba! Evropska centralna banka puca iz «Debele Berthe». General novčane artiljerije, šef ECB-a, Mario Draghi ukupno 800 ugroženih banaka bombarduje novim valom jeftinih kredita, ovaj put u visini od 530 milijardi eura. Cilj i svrha ofanzive: likvidnost. Kamata, 1,0 %. Novac za džaba. Nek se vrti. Ne bi li zgodnije, dakle slikovitije, drugim riječima metaforično, dakle mutno, opisao vatreno spašavanje valute, Italijan Draghi upražnjava historijsku metaforu Debela Bertha. Međutim, ko je zapravo bila “Dicke Bertha”?

Njemački top iz Prvog svjetskog rata. Strah i trepet Francuza i Belgijanaca. Proizvođač: firma Krupp. Haubica krštena po poduzetnici – Berthi Krupp. Teška artiljerija. Čelik, kalibar 420 mm. Sijač smrti. Fabrika mljevenog mesa. Simpatična metafora za spašavanje evropskog tržišta? Gavrilo Princip je krajem juna 1914. godine pucao iz belgijskog pištolja Browning M1910. Dva mjeseca kasnije njemačka vojska bombardovala je Lijež – Debelom Berthom. Krvava sarajevska košulja Franca Ferdinanda Evropu će koštati milione mrtvih. Krupp će na njoj zaraditi velike novce.

Dicke Bertha. Prodorna metafora zar ne? Njemački top spašava kreditne institute. Prži i pali južnom Evropom. Šta može jadna Bertha što joj zloupotrebljavaju ime? S druge strane, sama pala – sama se ubila. Bertha Krupp, njen suprug Gustav, kasnije sin Alfred odgovorni su za uspjeh njemačkog proizvođača oružja. Topovi iz tvornice Krupp jednako su kidali meso u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Adolf Hitler – kućni prijatelj. Bilo pa prošlo? Pogon iz Essena, u Rurskoj oblasti, danas pod krovom marke ThyssenKrupp, evo, slavi 200 godina postojanja.

Šta je bilo s Berthom nakon 1945? Mama je preselila na onaj svijet, a sin Alfred zaglavio u zatvor. Porodični kroničari kažu da se dobro pokajao. Dinastija Krupp još uvijek se trudi rehabilitirati. U dobrotvorne svrhe, prošle godine, Fondacija Thyssenkrupp ispucala je budžet od 53 miliona eura. Koncern danas ulaže u bolnice, pomaže ugrožene, stipendira studente. I gradi ratne podmornice. Poslovno moralni salto mortale: Vjerni kupac njemačkih podmornica je zadužena Grčka. Ironija na kvadrat: Gorko posuđeni novac zaobilazi Grke i stiže u Njemačku. Valja otplatiti podmornice.

Šeprtljava artiljerijska metafora šefa Evropske centralne banke dobija dublji smisao – kada uzmemo u obzir da njemačka ratna industrija masno profitira od ispucavanja jeftinog novca. Priprema, pozor, paljba! Nek se lova vrti. Važno je da se oružje vrti. Tako se kali evropski čelik. Time se krug oko Debele Bertha zatvara.

Date

1:06 pm

Share

Feedback

Write a Comment