I smrt stiže prije narudžbe

Mušterije moraš poznavati – ovo staro trgovačko pravilo vrijedi bilo za bricu, bilo za obućara, bilo za poslastičara, a to je, ovo zadnje, bio otac mog najboljeg drugara iz osnovne škole, Emin, osam godina, isti razred, ista klupa. Ljeti, kad bih, po onoj i onakvoj sparini, prije ili poslije kupanja na Sani, svratio u prijedorsku slastičarnu i milozvučno zatražio osvježenje, dobar dan mogu li dobiti čašu vode, čika Senadin bi, evo ga Amko, bez razmišljanja, u kornet utovario dvije kugle sladoleda.

Čitavo djetinjstvo sam proveo u uvjerenju da ulogu smrtno žednog dječaka igram uvjerljivo. Eminov tata stvarno misli da želim samo čašu vode. Prije nego što me počasti. Jer me dobro poznaje. Kako je Senadin prošao u ratu, kao uvijek kad ga spomeneš, kad te prozove Prijedor, opet, vodi ka nekoj drugoj priči. Ne bih on njoj. Ne želim da prošlost i ovom tekstu prepriječi put. Iako sam time sve rekao.

No, otprilike onako kako je poslastičar Senadin meni, prije sto godina, čitao misli – tako gigantska internet prodavnica Amazon, ovih dana, upotrebom nešto hladnijeg algoritma, pokušava presresti tajne, preduhitriti želje miliona kupaca. Pošto je registrirao patent na pošiljku unaprijed („anticipatory shipping”), Amazon, uskoro, valjda, robu šalje prije narudžbe. Online kompanija kalkulira šta kome fali i automatski pakuje produkt.

Možda nekome već koliko sutra poštar zazvoni na vrata i zakuka o kako je to nekad bio gospodski posao, biciklom raznositi pisamca, a vidi nas sad, jadna nam majka, na šta smo spali, uz ulicu, niz ulicu, od jutra do mraka teglimo kojekakve pakete koje niko nije naručio. Gospođo, požurite, ostavio sam fapa u zabrani, potpis ovdje, hvala i doviđenja. Ljubaaavi, da virnemo šta su nam ovaj put poslali. Trampolino za djecu. Divno.

Logičan slijed

U strogom smislu, bizarna pošiljka unaprijed predstavlja logičan slijed kapitalističke hiperprodukcije koja, zbog zasićenja, mora fantazirati tržište. Odavno živimo u svijetu u kojem je kupovina brža od potrebe, zar ne? To što Amazon razvozi robu prije narudžbe nije ništa drugo nego naredna fusnota iluzije o tržišnom rastu, s sprezi s ogromnim količinama podataka, megalomanskom logistikom i deficitom zakonskih regulacija.

U ovom stilu, je li, uz pseudomarksističke citate i parole digitalnog proletarijata, dalo bi se do iznemoglosti (dok poštar ne zazvoni?) naglabati o neoliberalizmu, kapitalizmu i drugim zvijerima – da nije, ipak, u svemu gore iznesenom još nešto drugo, usudio bih se reći, dublje na djelu. Nešto s onu stranu trgovačkih pravila, mimo suhoparnih kompjuterskih algoritama, onkraj, naravno opravdane, kritike svega toga.

Pitate se o čemu se radi? E pa ne znam ni ja tačno. Samo slutim. Pretpostavljam da je pravi razlog gotovo svih globalnih i lokalnih turbulencija, svejedno, na berzi ili u braku, premda zvuči banalno, temeljna nemoć, principijelan nedostatak bilo kakve osnove za sporazumijevanje, drugim riječima, unaprijed upropaštena ljudska komunikacija, koja, u svojoj srži, bazira na predskazanjima, dakle nesporazumima.

U najboljem slučaju naše prognoze rezultiraju poklonjenim sladoledom (jagoda i čokolada). U najgorem, zna se, i smrt stiže prije narudžbe.