Bošnjaci u Njemačkoj (1)
Naziv «Bošnjaci» (die Bosniaken) u njemačkom jeziku markira više od etničke pripadnosti. Nijemci ovim pojmom takođe označavaju autohtonu pasminu čuvenih Bosanskih brdskih konja. Mali zdepasti konjići porijeklom iz Bosne i Hercegovine u Saveznoj Republici Njemačkoj već desetljećima uspješno puštaju korijene, pronalaze zaštitnike, pomagače i prijatelje. O njihovim fascinatnim integrativnim podvizima u tuđem društvu u nastavku nešto više. Zaista je veliko zadovoljstvo pisati o uspjesima naših konja u inostranstvu. No, konjska sudbina Bošnjaka u Njemačkoj još uvijek je mutna nepoznanica. Priloženi tekst tapka po nepreglednom brdu podataka i vijuga neutabanim naučnim stazama. Budimo oprezni! Putujemo po makadamu neistražene povijesti. Mnogo je zamršenih mitova i prepreka u šumama konjskog identiteta, na proplancima historijske istine. Evidencija je livada sa mnogo cvijeća i još više trave. Balkanske kopitare ne želimo žigosati zabludom. Već užarenim željezom kolateralnog znanja. Naš nužno neskromni cilj jeste napisati jednu, prvu i prije svega objektivnu iseljeničku biografiju Bošnjaka u Njemačkoj.
Ponajprije nekoliko u njemačkoj nauci široko prihvaćenih historijskih činjenica. Ovdašnji stručnjaci, u akordu sa balkanskim kolegama, smatraju da su se bosanski brdski konji kroz vijekove dokazali kao univerzalna bića. Ljudi Bošnjake od davnina koriste u razne svrhe (prijevoz, lov, zabava, rat, rekreacija, sport, cirkus, karnevali, hadž, mimohodi). Divlji predak Bosanskog brdskog konja nosi ime E. Przewalski, ima smeđu boju dlake, bradavke na sve četiri noge, rep obrastao strunom do korijena – i još uvijek je živ! E. Przewalski, nazvan po čuvenom ruskom naučniku Nikolaju M. Przewalskom, posljednji put na slobodi viđen 1969. godine u mongolskoj stepi (inače prima posjete u Praškom zoološkom vrtu), važi kao na svijetu jedini preostali predstavnik divljih konja od kojih potiče u međuvremenu preko 150 globalno registrovanih kopitarskih pasmina i tipova, pa tako i naš njemački Bošnjak. Od prahistorijskog E. Przewalskog do današnjeg Bosanskog brdskog konja, koji se na početku trećeg milenija evo sjajno snalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj, konjogojstvo doživljave mnoge uspone i padove.
Prokaskajmo tisućljećima. Na tjelesnu građu i karakterno oblikovanje Bošnjaka prvenstveno su utjecali azijski tipovi konja. Velikom seobom Slavena, dolaskom Huna i Avara, ovi simpatični poniji pristižu na područje jugoistočne Evrope. Kroz ekspanziju Osmanskog carstva bosanski konjski brđani dolaze pod kopito orijentalnog arapsko-južnoazijskog punokrvnjaka (Tarpana), koji takođe ostavlja trajne tragove u biću balkanskog konja. Upravo iz ovog razloga stručna njemačka literatura vrlo često navodi da su njihovi Bošnjaci porijeklom: Przewalski-Tarpan. Njiiihahaha. Pardon. Evolucija je čudan jahač, koji ne prestaje bičevati daljnji razvoj Bošnjaka. Odlazkom Osmana, dolaskom Austrougara u Bosni i Hercegovini se osniva prvi ergelski centar na Borikama kod Rogatice. Dvojna monarhija, kako na Borikama tako i po brojnim štalama u Hercegovini, na razne načine, između ostalog uz pomoć mađaraskih kobila, precizno i kontrolirano, oplemenjuje domaću pasminu. Nakon povlačenja Austro-Ugarske uzgojni oblici degradiraju. Svjetski ratovi dodatno pogoršavaju situaciju. Pod utjecajem političko-ekoloških faktora u različitim područjima Bosne i Hercegovine stvaraju se različiti lokalni tipovi. Ističemo dva soja: glasinački i podveleški.
Nijemci dvadestog stoljeća svoje Bošnjake došljake najvećim dijelom regrutuju sa Borika. Počeci su zamršeni. Uvozni putevi bosanskih ponija u pravcu Alemanije još uvijek su nejasni. Poznato je da bosanski brdski konji u Saveznu Republiku Njemačku prvi put u većem broju (3000 grla) pristižu početkom sedamdesetih godina i to u kamionskoj prikolici Walther Dill-a iz Harz-a. Walter Dill je imao jedan dosta prozaičan motiv za import konja. Pasionirani ljubitelj Karl Maya je jednostavno želio jahati ono što je čitao. Omiljeno avanturističko štivo ovog Nijemca bilo je «U kanjonima Balkana» (In den Schluchten des Balkan, 1908). Stoga ovaj put slobodno možemo zaključiti pretpostavkom: Da nije bilo maštovitog pisca Karl Maya, koji nikad nije bio u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci nikad ne bi došli u Njemačku. U kojoj ih do tada nije bilo.
U drugom dijelu: Bošnjaci dolaze! Kome fali Romanija? Bosanski konj kao oružano sredstvo!
