Atomski samuraji u Japanu. Nuklearka pod kontrolom? Diktatorske domino kockice na sjeveru Afrike. Kako zapadni saveznici podržavaju Libiju? Vrteška vijesti. Bombardovanje novostima. Previranja zbunjuju ljudskog posmatrača. Zbog toga mi je čast ugostiti jednog zaista vrsnog političkog komentatora. On će nam pomoći da stvari postavimo na svoje mjesto. Kelnski papagaj, naša zvijezda, naš superstar. Sjajan analitičar. Dobitnik prestižnih priznanja za istraživačko novinarstvo. Unikatna pojava. Kandidat za Nobelovu nagradu. Ptica koju bliski saradnici opisuju kao „skromnu i sasvim normalnu osobu“ iza sebe ima burnu prošlost. Dugogodišnje ropstvo, bijeg iz kaveza, snalaženje u gradskoj divljini. Papagaj de Cologne stalni je posjetilac Zapadnog Balkona.

– Bujrum, ptico, ovdje nema zabrane letenja.
– I feel the need, the need for speed.
– Papagaju, kako gledaš na bombardovanje Libije?
– I feel the need, the need for speed.
– Ne kontam
– Top Gun.
– Sad kontam.
– Yes, sir.
– Zanima me tvoja prognoza: Koliko je ozbiljna nuklearna havarija u Japanu?
– Vjetar nosi vijest.
– Odakle?
– S okeana ka kopnu.
– Kada?
– April, maj, juni…
– ?
– Kišni monsun iznad Kine.
– Belajsuz.
– Yes, sir.
– Nadam se da griješiš.
– Sudbina miješa karte. Ljudi pucaju poker.
– Pesimist si veći od kosmosa, Papagaju de Cologne.
– Kosmos štosmos.
– Vječna zagonetka.
– Yes sir.
– Promijenimo temu.
– Yes sir.
– Proljeće. Priroda. Buđenje. Prava divota. Kod tebe na drvetu?
– Razgovor o drveću gotovo je zločin, jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima.
– U pravu si, ptico šarena.
– Yes sir.
– Čekaj, stani, prijatelju, kuda si krenuo? Lakše nam je svima je kad si tu!
– I feel the need, the need for speed.

Francusko japanski film „Hiroshima, mon amour“, zamišljen kao dokumentarac, na kino platna 1959. godine stiže u obliku nuklearne psiho drame. Ljubavna priča. Interkulturalna poezija. U ozračju atomske bombe. Japanac i Francuskinja. Dva znojna tijela vode ljubav u pepelu katastrofe. Dvije zaljubljene duše jecaju u grču besmislene smrti. Dva glasa – mračni stihovi scenaristkinje Marguerite Duras:

Ništa nisi vidjela u Hirošimi.
Sve sam vidjela u Hirošimi.

„Hiroshima, mon amour“ totemizira ljudsko samouništenje. Dešifirira anagram tehnološke iluzije. Palimspest filma, naravno, pronalazimo u pečurci atomske bombe, bačene 6. avgusta 1945. godine u 8:15 iz američkog boeinga B-29 „Enola Gay“, iznad strateški nebitne japanske luke Hirošima. Nuklarna energija tada upotrebljena u Japanu markira početak eskperimenta koji je još uvijek u toku.

Članovi posade bombardera „Enola Gay“ u Sjedinjenim Američkim Državama bijahu slavljeni poput heroja. Zabilježene su fotografije (kasnije redom psihički poremećenih) veselih momaka u kratkim hlačama kako poziraju ispred čuvenog propelera. Patološki zagonetno djeluje fotografija pilota i kopilota kako, nakon uspješno obavljenog posla, obožavateljima dijele autograme. Potpisuju ilustracije crnobijelih atomskih pečurkica.

Posada ratnog boeinga „Enola Gay“ nije znala šta je očekuje. Ishod operacije bio je neizvjesan. Tok nuklearnog eksperimenta nesaglediv. Na Hirošimu je izbor pao iz tehničkih razloga. Pokusni kunić na jugozapadu Japana sa visine od 10 000 metara jednostavno predstavlja lako uočljivu metu. Dvije rijeke, široka delta, ušće u more. Bombaši u cockpitu nisu znali da li će preživjeti let. Preko 200 000 donjih žrtava im nisu bili na pameti.

Nuklearnu katastrofu definira stepen nepredvidivosti. Novi prostor neviđene havarije. Globalni laboratorij paranoje. Protiv nevidljivog neprijatelja u Černobilu borilo se više Rusa nego protiv Napoleona. Oko 500 000 vojnika, rudara i drugih tzv. likvidatora (tačni podaci još uvijek nisu dostupni) založili su zdravlje, platili životima, kako bi smanjili radioaktivnost, spriječili da jezgro, magma iz reaktora prodre u zemlju, zarazi Dnjepr, zatim Crno more.

Ko može predskazati posljedice Fukušime? Na Tokijski energetski koncern TEPCO možemo se osloniti koliko i na „risk management“ u Černobilu 1986. godine, kada su, nakon nesreće, sovjetski političari pozvali mase da izađu na ulice kontaminiranog Kijeva i proslave 1. Maj. Valja gledati na koju stranu će okrenuti vjetar. Ne treba brinuti, zato što smo daleko. Valja bankama koje ulažu u nuklearnu energiju i dalje davati autograme povjerenja, smješkajući se kao američki piloti koji su izvršili samoubistvo i bili sretni. Jer su preživjeli.

Ne.

Ništa nismo vidjeli u Fukošimi.
Sve smo vidjeli u Fukošimi.

Kelnski karneval odlikuje visok stepen šašave entropije. Negdje drugdje maškare se možda svode na mimohode, balove i oficijelne svečanosti. Karnevalisti na Rajni, međutim, ludilom raspolažu znatno velikodušnije. Unose ga u svakodnevicu. Kostimiraju se na poslu. Meću masku kad krenu na kafu. Slave potisnuto. Sklapaju pakt s podsviješću. Pogled s balkona. Inventura 2011.

– 1 ćelavi karatista šućmurasti pojas
– 5 pripitih indijanki
– 1 zebra
– 2 krokodila
– 1 sočna naranča
– 5 kremica protiv herpesa
– 1 kondom rumenih obraza
– 2 policajke u minjacima
– 1 muška tuš kabina
– 3 popa sa šejtanskim rogovima
– 1 hirurg u zelenoj kecelji glasno viče „1. FC Kööööln“
– 1 bradati maharadža u florescentnoj uniformi komunalnog radnika

Stop. Nije kostim. Već pravi čistač ulice. Indijac u borbi protiv karnevalskog otpada. Na izgubljenom položaju. Staklo, plastika, konfeti, cvijeće, bljuvotina, ostaci od hrane…

– 3 bubamare
– 2 pčelice
– 1 dobra vila
– 2 mačke
– 2 higijenska uloška
– 7 patuljaka traže Snjeguljicu
– 4 mlijeka u tetrapaku zavijaju: „Vivaa Colooonia!“
– 1 plastično pokovanje kečapa na dvije noge
– 2 majoneze
– 1 krava
– 1 žirafa
– 1 baba s viklerima u kosi, kompletno zavijena u frizersku plahtu

Stop. Nije kostim. Gospođa daje trajnu. Istekao parking. Izašla na ulicu. Požurila produžiti. Juriša ka automatu. U rukama gvozdeni eurići. Zna da čuvari zakona ne spavaju.

– 1 Batman s pivom u ruci
– 2 Supermena u homoerotskom zagrljaju
– 1 Pipi Duga Čarapa
– 3 musketira
– 1 južnjački vojnik,
– 4 skijaška skakača u punoj opremi
– 1 kermit & miss piggy
– 1 pilot & padobranac
– 1 John Travolta & disko kugla
– 1 podzemni rudar kuca kratku poruku
– 1 vještica gura dječija kolica puna alkohola
– 1 strašilo razapeto na banderi iznad kafane

Stop. Nije čovjek. Već „Nubbel”. Slamnasta lutka koja preuzima grijehe. U pepelnu srijedu. Presudiće će joj rulja. Jer je kriva za haos. Karnevalisti nisu. Nubbel je lumpovao. Mi nismo. Psovaće mu sve po spisku: “Hu hu Drecksack!” (Vrećo smeća!) Kada ludilu dođe kraj, lutka na lomači obećava uskrsnuće.

Ljubavna afera? Stres na radnom mjestu? Odmor od svega? Agentura “Alibi-Profi” iz Bremena na sjeveru Njemačke pomaže ljudima u nevolji. Nudi adekvatna rješenja. Osnivač i vlasnik preduzeća, Stefan Eiben, zadovoljan je razvojem tržišta. Nedostupnost je luksuz. Prodavači alibija profitiraju od tehnoloških dostignuća komunikacije – tako što Vas štite od istih. Ne stižete odgovoriti na poslovne mejlove, izbjegavate javiti se na mobitel, ležite u krevetu s ljubavnicom ili ljubavnikom, jednostavno ste preopterećeni terminima i obavezama? Budite bez brige, neko od telefonista, profesionalno obučenih glumaca, podiće slušalicu u Vaše ime, uvjerljivo izmišljajući razlog vašeg nejavljanja. Cijena, 39.00 eura.

Ljubazan glas potvrđuje kako se nalazite u Španiji (VIP-seminar), taman ste stigli na aerodrom (Aeropuerto de Madrid Barajas), upravo ulazite u mašinu, gdje ste morali, naravno, ugasiti mobitel, pa zbog toga niste dostupni. Prodavač alibija će se predstaviti kao domaćin projekta, zaista je impresioniran inovativnim idejama poslovnog čovjeka, koga je, evo, prijateljski ispratio na avion. U pozadini bruji atmosfera madridskog terminala T4. Žamor na španskom jeziku. Zašto bi neko onda slutio da je muž, ustvari, u zagrljaju mlađahnog ženskog subjekta u hotelu “Kleine Villa”, u vulkanskim brdima zapadnonjemačkog Eifel-a. Nekoliko dana kasnije supruga dobija čak i razglednicu, iz sunčane Španije, dakako, s originalnim poštanskim markicama. Ekstra usluga. Cijena, 8.00 eura.

Agentura “Alibi-Profi” posluje legalno. Kriminalcima su vrata zatvorena. Ko namjerava pljačkati banke, neko će mu drugi čuvati leđa. No, ako imate jaku potrebu za slobodnim paralelnim životom, na pravoj ste adresi. Zanimljivu ponudu predstavlja “Alibi Flatrate”. Permanentno pokriće. Paket namijenjen kupcima koji, uslijed manjka priznanja, od okoline kriju svoje pravo zanimanje (escort-service, novinari, vojska, političari). Ovaj alibi uključuje stalno zaposlenje u imaginarnom preduzeću po Vašem izboru. Izradu prospekata, vizitnih kartica i odgovarajućih internet stranica. Telefonski dostupni radnim danom od 09:00–17:00. U slučaju da niste tu (training, meeting) vaši asistenti ažurno notiraju poruku. Cijena, 349.00 eura. Trajanje ugovora – najmanje 3 mjeseca.

Prodaja alibija ima budućnost. Agentura traži nove vanjske saradnike u gradovima Berlin, Hamburg, München, Dortmund, Frankfurt, Düsseldorf, Hannover, Leipzig, Dresden, Bochum i Keln. Poželjni su vještina komunikacije, visok stepen odgovornosti i samostalnost u radu. Kreativno razvijanje novih oblika izgovora također su dobrodošli. Navodi se primjer saradnika iz Kelna, koji notorno čuči na Zapadnom Balkonu. Njegova ponuda samo je dio opsežnog plana modernizacije industrije. Cilja na kupce koji provode mnogo vremena na internetu. Poslodavci i partneri koji sumnjaju da dangubite, neka se obrate njemu. On jamči da ste bili s njim na Balkonu. Da ništa niste uradili. Ništa ružno. Cijena, po dogovoru.