Iskorak kroz tehniku (Vorsprung durch Technik): Njemački naučnici konstruirali bespilotne letjelice kako bi zaštitili divljač u žitu. Putem infracrvenih kamera leteći roboti seljacima javljaju u kojem grmu leži lane. Prema podacima Wofganga Thorna (Tehnološki fakultet Worms) na germanskim poljima godišnje strada 70 000 mladuncadi. Jelenko medenko ne umije pobjeći. Zna sagnuti glavu. Samelje ga kombajn. Neće više. Ilse Aigner, ministrica poljoprivrede, prepoznala problem. Ulaže 3, 3 miliona eura u razvoj nove tehnologije, prenosi Financial Times Deutschland. Njemački univerziteti potvrđuju saradnju s vrhunskim proizvođačem kombajna – preduzećem Claas. Vizija naučnika: Uoči žetve helikopterčići nadlijeću kukuruz, pa i pšenicu. Skeniraju teren. Lokalizirano lane dobija čip. Samo tako će ga mašina pravovremeno prepoznati, pa i zaobići.

read more

Dižu šatore. Dvadeset komada. U centru financijske četvrti, na Trgu Martina Luthera. U Diseldorfu. S lijeve strane zgrada berze. Desno Sparkasse. Pa Hypo Vereinsbank. Preko puta buntovničkog kampa, ispred Berlinske banke, prsa isturilo pokrajinsko ministarstvo pravosuđa. Iza njegovih leđa, u sakralnoj avliji Njemačke savezne banke, baš kao iz inata, još uvijek stoji, valjda zato što je bila prva, crkva Sv. Ivana Krstitelja. Šareni šatori pokreta «Occupy», posljednji u nizu, zaposjedaju simbolični prostor monetarne moći Diseldorfa, i šire, metaforički ga okupirajući, rabeći ga kao efikasnu binu. Doduše, kao binu za kakvu predstavu? I ko su zapravo ti mladi ljudi ispod razapetog poliestera, kada sigurno znamo da nisu rajnski ribari, ni izletnici, niti zaljubljeni maloljetnici?

Vicky je jedna od njih. Trenerka, tridesetak godina, bijela mačka pod imenom Erna prati je u stopu. Vicky nas vodi u skladište pokreta Occypy, otvara rajsveršlus jednog od šatora. Doboši, megafoni, transparenti, peškiri, drvene kutljače, šerpe. «Da vidite kako rade? Šerpe su prvi koristili demonstranti u Čileu, prošlog stoljeća, u borbi protiv režima. Poruka kutljača je glasila – lonci su prazni, skinite nam se sa grbače! Mi, ovdje u Diseldorfu, lupajući o njemačke šerpe želimo reći da ne živimo u demokratiji, već u financijskoj diktaturi!» Vicky već mjesecima živi ispod šatora. Mačka joj se pridružila tek nedavno. Ovih dana predstoji akcija. Podrška stiže iz drugih krajeva Njemačke, posebno iz Frankfurta. U tamošnjem financijskom kvartu prosvjedi su svježe zabranjeni.

Vicki drži da okupatori čine presjek društva, đaci, studenti, radnici, zaposleni, nezaposleni, besposleni. Šta je njihov cilj? «Dižemo glas protiv kriznog menadžmenta Evropske unije, MMF-a, Evropske centralne banke. Solidariziramo se s ljudima koji pate od kapitalističke logike tržišta» Da li demonstranti imaju prijedloge za rješenje globalne krize? «Ne, ne. Ideološka neodređenost je prednost, dio strategije ovog pokreta. Tek kada nas na ulici bude toliko mnogo, da nas niko ne može ignorirati, tek onda ćemo utvrditi konkretne stavove. Objašnjava Mario, mladić u crnoj teksas jakni, informatičar, koji je, ostavši iznenada bez posla, sišao u šator. Njegov kamerad Sohrab, iranski student fizike, s druge strane, kaže da bi bilo glupo vjerovati da je Occupy početak svjetske revolucije. «No misao je ipak privlačna.»

Da li je moguće da aktivisti u Diseldorfu ne slijede ničiju ideologiju, da nemaju intelektualnu nadgradnju, recimo, u obliku nekakve svete knjige ili odgovarajuće teorije? Naravno da nije. Biblija pokreta Occupy nosi naslov: «Dugovi – prvih 5000 godina». Autor: David Greaber. U kampu niko neće priznati da ju je pročitao. Ali će svi klimati glavom. David Graber, Amerikanac, anarhista, profesor antropologije u Engleskoj, skuckao je slogan «Mi smo 99%» i napisao knjigu zasnovanu na bombastičnoj tezi koja glasi: «Dugovi se ne moraju plaćati». Osim toga što dokazuje da kreditni sistemi funkcioniraju samo onda kada se dug može otpisati, David Graeber minira «lažni moral moćnika», veliku mitologiju finacijske ekonomije zbog koje mali ljudi ostaju bez krovova na glavi. Sveta knjiga okupatora bila bi upola zanimljiva, da je u nebo ne dižu štioci koliko iz ljevičarskih (TAZ) toliko i iz konzervativnh krugova (FAZ)