Merkelphone
Afera prisluškivanja dostiže novu dimenziju: Tajne službe ne zanimaju se samo za sve ljude na svijetu. Već i za političare. Šta je njemačka kancelarka Merkel u telefonskom razgovoru rekla američkom predsjedniku Obami?
Pošto je saznala da je prisluškuju kancelarka Merkel zove američkog predsjednika Obamu bez da mu bira broj.
– Barack, znam da me čujete.
Uporno, vjerna svom stilu, suprugu Joachimu usput pripremajući juhu od krompira (slanina, zelje, majoran), nakon dužeg insistiranja („Mislila sam da smo prijatelji.“) kancelarka postiže željeni rezultat. S druge strane veze drhtav glas:
- – I mene prisluškuju.
- – Predsjedniče, razočarali ste me.
- – Rekoh, i mene prisluškuju.
- – Ko vas prisluškuje?
- – Isti oni koji Vas prisluškuju.
- – Ko mene prisluškuje?
- – To još nismo utvrdili.
- – Kako niste?
- – Situacija je složena. US nema jednu već šesnaest tajnih službi. Ovdje više od 100 000 ljudi živi od špijuniranja. Prisluškuju se i drugi političari na visokim funkcijama, premijeri, predsjednici. Otkud da znam ko je bio zadužen za vas?
- – Obama ste, raspitajte se, ljuta sam.
- – Take it easy, Angie, riješićemo to.
- – Hm.
- – Hm.
- – Vi možda ipak znate ko nas prisluškuje samo mi ne želite to reći zato što znate da i vas prisluškuju?
- – Moguće.
- – Razumijem.
- – A prisluškuju li Vas?
- – Kakvo pitanje, pa vi me prisluškujete.
- – Ne mislim na našu američku, mislim na vašu njemačku tajnu službu.
- – Mislite, dakle, na njih.
- – I?
- – Nisam sigurna.
- – Niste sigurni ili mi to samo ne želite reći zato što znate da vas prisluškuju?
- – Da.
Bespilotna biblioteka
Joint venture Flirtey najavljuje napad na USA, zatim na svjetsko tržište. Sustav za izbjegavanje sudara, šest rotora, GPS. Budućnost knjige visi u zraku…
read more
Comments deactivated Blic maraton
Na prvom saveznom radarskom maratonu („Blitz-Marathon“) u Njemačkoj sudjeluje 14.700 policajaca. Na terenu im se pridružuje desetine hiljada kažnjenih vozača. Zašto ne povećati radius akcije? Uključiti civilno društvo?
Rezultati pothvata očekuju se narednih dana. Hoće li neko oboriti rekord regionalnog maratona (Sjeverna Rajna-Vestfalija), kada je motorist kod dozvoljenih 60 km/h prašio punih 176 km/h? Postoji li opasnost da neko nadmaši onog jednog crnog Mercedesa C klase (karavan) uslikanog kako juri 56 km/h u rikverc? Konačno, kakvi su izgledi da neko obori rekord Turčina četiri puta uzastopce snimljenog u 93 sekunde, genijalca kome je noću bljesnulo na cesti – pa se tri puta vraćao da vidi a šta to, ustvari, blica? Vjerovatno ne. Cijela Berlinska republika zna za maraton. Televizija, radio i internet javljaju gdje stoje patrole, kako dobiti startni broj, od koga tražiti besplatne majice i šta li već.
Dugoročan učinak – upitan
Invazija radara – medijski spektakl. Kampanja za sporiju vožnju – politička reklama. Uložen novac – zgodna investicija. Kazna krpi budžet. Dugoročan učinak – upitan. Zašto ne povećati radius akcije? Produžiti trajanje radarskog maratona na najmanje godinu dana? Uključiti civilno društvo u projekat? Tehnički uvjeti već postoje.
Biciklisti će prvi uzeti stvar u svoje ruke. Berlinska aplikacija „Ulični šerif“ (Strassensheriff) pruža određene mogućnosti. Potpuno realan scenario: Kada arogantni vozači, negdje poznati kao ‚parking papci’, uzurpiraju njihove staze, njemački biciklisti će ih obasuti rafalima iz pametnih telefona. „Fotografija automobila i geokoordinate incidenta postaju dio prijave, koju smartphone, skupa s podacima o pošiljaocu, automatski prosljeđuje policiji.“ Kažu berlinski inovatori. Ne, nikako. Ulični šerif neće ostati ograničen na bicikliste. Obični pješaci, invalidi, roditelji s bebama u kolicima, građani spremni da izvrše svoju dužnost predstavljaju potencijalni krug korisnika.
Policija i medijalno onesviješteni rame uz rame u nadzornom projektu za sigurniju budućnost? Možda, ipak, za nečiji ukus, malo previše dobrih namjera. Takva vrsta saradnje u Njemačkoj ima tradiciju. Ne baš davno, u okviru jednog drugog totalnog monitoringa, također je svako vršio svoju dužnost. Građani su dojavljivali. Gestapo je hapsio. U redu. Ne treba pretjerivati. Privedimo tekst kraju. Savezni radarski maraton sasvim je dovoljna mjera. Postavlja se samo pitanje kako na njega gledati iz bosansko-hercegovačke perspektive? Treba li Nijemcima zavidjeti na napretku ili će mahala odmahnuti rukom i zaključiti: „Znam ja jednog Šerifa u policiji, kad god me ufati radarska – on će srediti da me izbrišu.“?
Autor: Amir Kamber
Odgovorni urednik: Svetozar Savić
Comments deactivated Spora trka, rekordi i njihove žrtve
Za prijedorskog komšiju Džemu, koji je stanovao iznad mesnice Impro, sa suprugom Fatom, taman onoliko širokom koliko je on bio mršav, govorilo se da je nekad davno u Ljubiji osvojio prvo mjesto na sporim trkama. Biciklom nizbrdo.
read more
Comments deactivated
Feedback