Potpuno ga podržavam. Bernd Wurm izumio je mašinu za detekciju glupih tekstova. Čovjeku dojadilo. Pokrenuo stranicu „BlaBlaMetar“. Dosta brbljanja. Na svim kanalima. Po internetu. U novinama. Ako neko još čita novine. U prozorčić uneseš sumnjiv odlomak (do 15000 znakova), klikneš na „Text testen“. Dole izađe rezultat. BlaBlaMetar strogo ocjenjuje štiva pisana u nominalnom stilu. Manjak glagola ukazuje na višak lupetanja. „Faktor bullshit“ time automatski raste. Detektor šuplju priču, pored toga, prepoznaje po čestoj upotrebi balona kao što su „optimalno“ ili „efikasno“. Izvolite novinari, profesori i političari. Bujrum stručnjaci, advokati, savjetnici. Komunikolog Bernd Wurm testirao je Bibliju i program njemačkih liberala FDP. Rezultat: ubjedljiv poraz liberala. Autor ovih redova nije mogao odoliti da u mašinu ne učita Dejtonski mirovni sporazum. Rezultat: „Vaš tekst sadrži indikacije bullshita, ali je još uvijek prihvatljiv“.

Kosmos i glupost mjere beskonačno, kaže Albert Einstein. Markus Metz i Georg Seeßeln pokušavaju provaliti sistem. Kosmičke gluposti. Autori knjige „Mašine gluposti – Fabrikacija stupidnosti“ (Blödmaschinen – Fabrikation der Stupidität) na 800 stranica skiciraju modele tupavosti. U ozračju financijske krize iz 2008. godine, kao i u kontekstu aktualnog dužničkog kolapsa, svjedoci smo fenomena koga dvojica autora zovu „ecotainment“. Kapitalistička mješavina ekonomije i zabave. Primjer: u jednodimenzionalnom modusu ecotainment-a, prije njemačkog dnevnika u 20:00 sati („Tagesschau“) svakodnevno pratimo krimić sa berze u Frankfurtu. Izvještaj uzbuđenog reportera s mikrofonom u ruci. Iza njega ko, na dlanu, velika tabla Dax-a. Na njoj linija života. Tu se kao vidi kako nam je danas. Krene li crta na gore, dobro smo. Padne li ćiza na dole, nikako na valja. Metaforama naoružani reporter sudbinu objašnjava rečenicama tipa: „Tržište reagira nervozno.“

Slučaj za BlaBlaMetar. Kako tržište može biti nervozno? Nije od krvi i mesa. Mogu li financije grickati nokte? Tresti se, isprepadano, nesigurno? Joseph Vogl nudi odgovor. U knjizi „Utvara kapitala“ (Das Gespenst des Kapitals) berlinski profesor germanistike istražuje korijene kreditnih sistema. Vogl, u 18. stoljeću, u Engleskoj, otkriva alegoriju javnog kredita, u obliku nervozne žene, histerične djevice, koja varljivo reagira na vijesti iz svijeta. Danas cvjeta. Sutra pada u nesvijest. Joseph Vogl dolazi do zanimljivog rezultata, sugerirajući da je „faktor bullshitt“ u teoriji financija oduvijek bio velik kao kuća, na kredit. Alegorija nervozne djeve slika je našeg neznanja, tvrdi Joseph Vogl, izvorna scena klanjanja „nevinom“ tržištu. Na političarima je da smire koku. Da ju nakljukaju plasebo tabletama za živce. Obećaju budućnost. Ženici je danas dobro samo kad misli da će joj sutra biti dobro.

Pseudonaučna logika financija. Dušu dala za BlaBlaMetar. Praktičnu primjenu šuplje priče posmatramo svaki dan. Jezički fantomi financijske krize gdje god da pogledamo. Niko ništa ne konta. Dočekali smo da nam čak i žuta štampa objašnjava pad akcija na berzi, i to na prvoj strani, odmah pokraj gole žene, te vječno sisate alegorije medijske gluposti. Da. Preko noći postadosmo stručnjaci za berzu. Fatima, majke ti, kako nam danas stoje kukuruz, adidas i Apple? Bla. Bla. Bla. Taoci smo ecotainment-a. Jer financijska kriza je seksi. Kao što je strah seksi. Međutim. Iza brbljanja još uvijek divlja ono što se zove biznis. Kad oluja utihne, opet će, kao nakon chrash-a 2008. godine, na svijetu biti više milionera. I više siromašnih. Šta smo naučili? Ništa. Što bi rekli u Frankfurtu: Ujeo vuk magarca.

U gradiću Rüthen, u njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, učenici odjeljenja 8a rehabilitirali su vještice. Pošto su na času istorije saznali da je tokom 16. i 17. stoljeća ukupno 169 sugrađana završilo na lomači – školarci su krenuli u akciju. Djeca su od gradskih vlasti zatražila da pogubljene žene konačno, makar simbolično, post mortem, oslobode od krivice, budući da onomad izrečene presude oficijelno, pravno gledano, još uvijek važe: «Rehabilitirajte nevine žrtve, zovite zločin zločinom.» Gradsko vijeće poslušalo je učenike. Bila je sjednica. Držala se minuta šutnje. «Mladi ljudi su, diskutirajući na nastavi, razvili osjećaj za nepravdu, prepoznavši usput kako je kleveta isto tako dio njihove svakodnevice», objašnjava Marion Wollschläger, odgovorna nastavnica istorije u školi Friedrich Spee.

Sudski protokoli procesa protiv vještica nalaze su u lokalnom arhivu. Učenicima nije bilo teško doći do informacija. Na početku hajke stoji kleveta. Gradsko vijeće zatim izdaje nalog za hapšenje. Potom sudac naređuje mučenje. Ono traje sve dok optužena osoba ne potvrdi pakt s đavolom. Obnažena, ošišana, bačena na lomaču. Dokumentiran je slučaj bogate udovice optužene za smrt komšijine krave – koju je navodno začarala i otrovala isto onako kao što je prethodno bila muža začarala i otrovala. Za jedna drugu udovicu, također zapaljenu na vatri klevete, kažu da je tamanila konje. Noću. U obliku vukodlaka. Nakon torture u gradskoj tamnici konjoubici nije preostalo ništa drugo nego da prizna krivicu. Zbog toga je, ovaj put, uslijedilo pomilovanje. Optuženica je dobila dozvolu da joj se odbije glava. Prije nego što je strpaju na lomaču.

Njemački lov na vještice, generalno, dakle površno, predstavlja produžetak katoličke inkvizicije. Međutim, novija istraživanja ukazuju na okolnost da iza smrtnih presuda vrlo često, kao što je to slučaj u Rüthenu, stoje gradske, svjetovne vlasti. Vrijeme masovnih egzekucija (1570. – 1630.) pripada klimatskom razdoblju «malog ledenog doba», mukotrpnom periodu kada su na prostoru Njemačke vladale teške zime, vlažna ljeta, lože žetve, skupo brašno, zarazne bolesti, velike epidemije. Istoričar Ralf-Peter Fuchs u hajci na vještice tako prepoznaje pagansku potragu za krivcem, pridonošenje žrtve, proklinjanje drugih iz straha od proteklih klimatskih promjena. U Evropi na taj način ubijeno je oko 50 000 osoba. Osamdeset posto pogubljenih bile su žene, ostatak, sumnjivi muškarci i posebna djeca.

Posebna djeca iz odjeljenja 8a u Rüthenu pokrenula su mali val rehabilitacija u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija. Uskoro, vjerovatno, slijede gradovi Düsseldorf i Aachen. Školarcima, pri obračunu s prošlošću, u oči upada demoniziranje drugih i drugačijih u sadašnjosti. Svakako da vrijedi razmisliti ko su danas vještice? Kako se danas postaje vještica? Potrefilo se i da su klimatski uslovi slični kao onda. Izgleda. Nema se. Brašno opet globalno poskupljuje. Dižu se ustanci. Vode se ratovi. Padaju države. Krepavaju konji. I obratno. Veliki američki predsjednik, poput kakvog vudu poglavice, šiframa i ciframa, pokušava smiriti duhove tržišta. I Evropa bi da ukroti tu čudnu pojavu još uvijek zvanu kapitalizam, koju birači prihvataju kao svemoćnu vremensku nepogodu. Dok mediji digitalno klevetaju. Ljudi počinju da mrze. Biće gusto. Kada je nešto uopće bilo rijetko? Odgovor je 8a.