Narodu Balkona važno upozorenje: Otkurblajte tendu. Držite se strehe. Stavite šljem na glavu. Njemački satelit ROSAT (Roentgensatellit) gubi visinu. Svemirsko smeće u padu! Teleskop lansiran 1990. godine. Težak 2,5 tone. Misija: mjerenje rentgenskog zračenja. Status: kosmička krntija. Deaktiviran 1999. godine. Onomad naučna senzacija. Danas otpadak. Vraća se u atmosferu. Ispitivajući izvore rentgenskih zraka, ROSAT je romantično tragao za počecima svemira. Čačkao za velikim praskom. Biće nama prasak. Na Balkonu. Kad nas mlacne odozgo. ROSAT u silaznoj putanji. Kružeći orbitom sa nekad 580 km visine spao na svega 200 kilometeara. Uskoro slijedi slobodan pad. Smjer nepredvidiv. Brzina: 28 000 km/h. Pri ulasku u atmosferu svemirska olupina neće baš skroz izgorjeti. Predviđaju eksperti. Ostaće oko 1,7 tona. Računaju u Njemačkoj centrali za svemirske letove (DLR) u Kelnu. Termin? Ovog vikenda, iduće sedmice. Tu negdje. Možda kasnije.

Zamislimo li kako sa Mjeseca, ofrlje, bacamo kamen na Plavu Planetu, postaje jasno, zašto naučnici polaze od toga, da će satelit gruhnuti u vodu. U kakav okean. Ako drmne na kopno, vele, pašće najvjerovatnije tamo gdje nema ljudi. U nenaseljen pejsaž, nekakvu šumu, pustinju. Na livadu ili planinu. Vjerovatnoća da se ROSAT strmoglavi u Evropu, iznosi 1:5860 ili 0,17 %, javlja DLR. Njemački astrostatističari također su izračunali kako mogućnost da ostaci satelita tresnu živom čovjeku na glavu, iznosi oko 1 : 700000. Drugim riječima, opasnost od ovakve vrste smrti dramatično je veća nego da nam se sruši aviona (1 : 3000 000). Ili, da nas udari grom. (1 : 2 na 33.). Pogotovo ako uzmemo u obzir da ROSAT nije ni prva ni zadnja satelitska krntija što batrlja prema nama. Kelnska Centrala za svemirske letove registrira 60-80 tona materijala godišnje, od kojeg većina ne preživljava visoku temperaturu, penetrirajući atmosferu.

Odakle dolazi svemirsko smeće? Iz prošlosti. Komadići prevaziđenih tehnologija. Fragmenti davno ispaljenih raketa. Dijelovi motornih pogona. Pokvareni sateliti. Svemirske makine. Zaribale bez goriva. Geleri satelitskih kolizija. Alati, setovi, kutije, koferi ostavljeni od astronauta, kojima se žurilo kući. Stručnjaci procjenjuju da „nižom orbitom“ (200-1200 km) trenutno kruži metalni oblak koji se sastoji od 600 000 komada smeća većih od 1 cm. Oprez u prometu! Opasnost od sudara raste. Svjetska svemirska stanica (ISS) prinuđena je, pet puta godišnje, voziti slalom. Strategija za uklanjanje kosmičkog otpada još nije razrađena. Čime, kako, kuda pomesti toliko đubra? Rješenja za sad nema. Osim onog praktičnog, u slučaju ostarjelih satelita, koji se, kada odsluže rok, ciljano parkiraju u orbitni otpad, koji tone prema dole, kao što je slučaj kod njemačkog ROSAT-a. Palo gdje palo.

Nama na Balkon. 1:700000. Dovoljno. Nikad se ne zna. Putevi otpada su čudni. I na lotu uvijek neko dobija. U saobraćaju uvijek neko gubi. Pored toga, satelit za rentgenska istraživanja ROSAT sadrži sijaset staklenih i keramičkih dijelova, koji će, pri užarenom ulasku u atmosferu, sasvim vjerovatno pretrpriti visoke temperature. Najveći vatrootporni dio kosmičog smeća – kakva lijepa simbolika – predstavlja teleskopsko ogledalo. Kasno nam je ogledati se, kome ogledalo padne na glavu. Stoga ponavljam: Narode Balkona. Achtung! Otkurblajte tendu. Držite se strehe. Kome prifali šljem, iz (ovalne) saksije neka istrese zemlju. Jesen je, nije tolika šteta. Okrenuti saksiju naopačke, staviti je na glavu. Paničarima preporučujemo sklonište na podu, ispod stola na rasklapanje. Možda sretnu nekog poznatog. Ziherašima, konačno, savjetujemo da se jednostavno maknu sa Balkona. Samo, pitanje je kamo?

Protesti protiv kapitalizma, koji su počeli 15. maja u Madridu, proširivši se poput požara na SAD, ovih dana kulminiraju na Zapadnom Balkonu. Građani su ogorčeni. Demokratija sad! Zatvorite kazino! 99 % smo mi! Pokliči. Urlici. Pište. Balkonski demonstranti traže „prave“ reforme financijskog tržišta. Kapak bankama. Šipak špekulantima! Balkonski protest, pokrenut sa četvrtog sprata u Kelnu, podržavaju sveukupne komšije odozdo i odozgo. Pridružili su mu se zvučna imena kao što su: Noam Chomsky, Paul Krugman, Naomi Klein, Micheal Moore i Safet Sušić. Razjarenim globalnim demonstrantima kritičari prebacuju kako zapravo ne znaju protiv koga ili čega protestiraju. Selektor Sušić oštro kontrirao: „Molim vas, pogledajte penal protiv nas u usporenom snimku (Francuska vs. BiH), biće vam odmah jasno u čemu je nepravda!“

Vješt kontranapad Safeta Sušića, balkonski demonstranti prihvataju objeručke. Pored yuo-tube linka za pregled spornog penala, na transparentima možemo čitati. „Dole Platini. Batali baraž! Occupy UEFA!“ Aktivisti Zapadnog Balkona, naravno, ne zaboravljaju da su dio globalnog pokreta. Pri saradnji sa drugim krakovima pokreta socijalni mediji igraju ključnu ulogu. Moto: Učimo jedni od drugih u hodu. Osim toga, bez facebooka i twittera lokalni prosvjedi danas uopće nisu mogući. Demonstrantu postaje nužno koristiti smartphone. Ko ga nema, bolje mu je da ga ima. Zašto? Zbog policije. Kada jedna grupa, recimo, naivno krene od prve lijeve saksije na gelenderu, okolo stola, ka zadnoj desnoj saksiji na podu, i pritom upadne u policijsku zamku, istu grešku druga grupa ne mora ponoviti. Kratak tweet spašava stvar: „Policija u peršunu!“

Nauka ne zna šta je pravda. To ne znaju ni demonstranti. Međutim. Oni osjećaju da je na njihovoj strani. Na ulici. Na Zapadnom Balkonu. U Španiji. U Americi. U Grčkoj. Londonu. Tel Aviv. Kairu. Na Wall Street-u. I’M SO ANGRY THAT I MADE A SIGN. Apatiji je došao kraj. Vrijeme je za obračun. S kim? Protiv njih. Sa sobom. Ko su oni? Hijerarhije financijskog kapitalizma leže na dlanu. Demonstranti u vrećama za spavanje su donji. Profit u neboderima je gornji. Svijest o globalnoj krizi sistema konstantno raste. Anonimnost kapitala više nije tako anonimna. Iz aviona se vidi ko zarađuje, a ko gubi. Iluzija moći urušava se u usporenom snimku. Kao Francuz u bosanskohercegovačkom šesneastercu. Pardon. Van šesnaesterca. Pregledajte you tube. Sve je tako kristalno jasno. Konačno. Narodu.

Occupy Wolrd. Zauzmimo svijet. Otmimo Balkon. Od koga? Protiv čega. Od nas. Šta ćemo ako izgubimo smartphone? Policija vreba u peršunu. Ništa. Onda je možde ipak bolje okolo. Držati se gelendera. Koračati hrabro. Kao preko Brooklyn Bridga. S druge strane stola. Mimo odavno sklopljenih drvenih stolica. Misliti na nepravdu. Osjećati pravdu. Punom parom. Preko mokro klizavog, sa strane nanesenog, grandiozno požutjelog lišća 20 metara visoke pseudo akacije. S one strane saksije. Zna li drvo šta je pravda? Ili nepravda. Ima li ko bolji prijedlog? Do slobode.

Vjerovatno najčitaniji antiislamski blog u Njemačkoj, «PI» (Politically Incorrect), pokrenuo je Stefan Herre, nastavnik fizičkog vaspitanja iz Kelna. Nastavnik sebe smatra pacifistom, koji «publicira vijesti koje drugi ne objavljuju». Nastavniku pomaže grupa angažiranih autora plus mnoštvo komentatora, koji ovih dana čitaoce pozivaju da izbroje, jave, ukažu, upozore koliko zapravo džamija ima u pojedinim njemačkim gradovima. «Krefeld 7, Berlin 80 komada.» Stefan Herre je dobro umrežen. Prosvjetni radnik u islamu ne vidi religiju – već jednostavno «ideologiju mržnje». Prema podacima magazina «Der Spiegel», internet platforma PI broji 70 000 posjetilaca dnevno. PI privlači razočarane političare desnog konzervativnog krila (CDU/CSU), novopečene berlinske radikale okupljene oko stranke «Die Freiheit», kao i, naravno, sve one što očijukaju sa shooting starom evropske desnice – Holanđaninom Geert Wildersom («International Freedom Aliance»).

PI postoji već 7 godina. Popularnost raste. Krug se širi. Server u SAD-u. Support u Švicarskoj. Iz bloga iščitavamo prototip nove evropske radikalne scene, čiji se uspon, između ostalog, zasniva na retorički vještom distanciranju od demodiranih neonacista, što ovaj ovaj pokret čini prihvatljivim – u konzervativnin građanskim krugovima. S tim u vezi, PI demonstrativno koketira kako je «proizrealska, proamerička» platforma. PI autori podržavaju ustav i demokratiju, otvoreno se zalagajući za ljudska prava. Zašto se onda blog zove «Politically Incorrect»? Zato što je protiv islama i evropskih multikulturalista. Nonkonformistička šizofrenija umišljeno ugroženog: U borbi za ustav i ljudska prava, a protiv multikulti-mainstreama, blog proizvodi mržnju na račun muslimanskih poreznih platiša. PI se poziva na slobodu mišljenja. Pruža verbalni otpor protiv najezde stranaca, tako što tu i tamo pokoji komentator, čitaoce pozove na linč, riječima: «Uzmite oružje u ruke, izađite na ulicu».

Alarmirana norveškim masakrom, politički inkorektnog Andresa Breivika, inspiriranog sličnom crno-bijelom slikom svijeta (mi protiv njih, zato što su oni protiv nas), njemački Ured za zaštitu ustava, sigurnosna služba dakle, razmatra slučaj PI. Očigledna agresivna kampanja protiv muslimanske manjine strukturalno se podudara s onom notornom, Nijemcima dobro poznatom, protiv Jevreja, potrvrđuje historičar, stručnjak za antisemitizam, profesor Wolfgang Benz (TU Berlin). Negativna stigmatizacija vrši se uglavnom kroz religijske predasrude, onako kako su to njemački demagozi činili tokom 19. stoljeća protiv Židova, kaže Benz, koristeći se krnjim citatima iz Talmuda. Protivnici islama danas tako upotrebljavaju dekontekstualizirane isječke iz Kur’ana, gle čuda, vrlo često iste one što im koriste mrki neprijatelji, omiljeni fundamentalisti u ogledalu, konačno kombinirajući iste s mutnim teorijama o stranom genetskom materijalu, koji sam po sebi nije predviđen za bilo kakvu integraciju.

Na koncu dobijamo klasični primjer rasizma, klicu svima dobro poznatog njemačkog nacističkog svjetonazora, s korijenima u svetoj krvi i zemlji, ali u novom ruhu, u centru društva, koje sebe, nažalost, u međuvremenu smatra historijski cijepljenim, zapravo imunim, na desni ekstremizam. Dok istovremeno, s druge strane ideološkog zrcala, muslimanski pseudo nonkonformisti u svojoj zemlji čudesa, na blogovima kao što su njemački PI pronalaze sve više dokaza da ih taj Zapad uzima ozbiljno, da ga je strah, imaginirajući tako neprijatelja koji je izmislio njih. Eh, u tome je kvaka.