O Papagaju de Cologne skoro sve znamo – pobjegao iz kaveza, osnovao koloniju u Kelnu, piše pjesme, radi kao novinar, trenira tai boks, voli žene, posjećuje teatar, obožava opere («Arijom ispod tuša kontra komšijine metle»). Redovni posjetilac Zapadnog Balkona, markantno svjetsko pero, sjajan esejista, zapažen, između ostalog, po tekstovima koje simultano objavljuje u Njemačkoj, Španiji, Italiji i Kini. («Šta je nama Günther Grass?“) Produhovljen, pomalo sujetan intelektualac (botoks, joga, pilates), ptica okrenuta naprijed (Web 3.0). U bestseller autobiografiji («Jedan kljun, jedan glas», 2012.) Papagaj de Cologne otkriva kako je prije 100 godina preživio Titanik. Zašto je papiga toliko dugo šutila? U istom štivu autor po prvi put priznaje aferu s Marilyn Monroe. O ljubavi i ostalim ljudskim havarijama iz ptičije perspektive do sada se malo pisalo. Ekskluzivni intervju sa svjedokom vremena.

– SOS !!!
– Herr Papagaj, zovete upomoć?
– SOS !!!
– Tu sam.
– SOS !!!
– Aha. «Save Our Souls» poslije Titanika standard.
– Save our Souuuuuullsss !!!
– Da. Jak znak. Mislite da tako otvorimo intervju?
– Jok.
– Nego?
– Mogu li na WC?
– Izvolite u saksiju.
– Hvala.
– Velika ili mala nužda?
– Okrenite se.
– Okrenuo sam se
– Velika
– Onda ne u peršun. Zaboga, preskočite u rododendron ako ikako…
– Take it easy. Okrenite se na drugu stranu
– Okrenuo sam se.
– Papagaju, nećemo valjda ovako raditi intervju.
– Zamislite da je telefonski.
– Hm. Idemo redom. Kako ste preživjeli Titanik?
– Predevero.
– Raspad Jugoslavije?
– I to.
– Potonuće FC Kölna?
– Imate komadić toalet papira, može i salveta.
– Zadužena Grčka nudi državne činovnike u najam: Jedan policajac 30 eura po satu. Jedan policajac plus jedan pas 50. Policajac, pas plus automobil 90. Gumeni čamac ide za 200 eura. Čime izbjeći pad ravno do dna?
– Helikopterom za 1500 eura.
– U autobiografiji «Jedan kljun, jedan glas» kažete da seks škodi zdravlju. Zašto?
– Vidite šta se desilo čovjeku u Minhenu: Muškarac usred noći s balkona zvao SOS, jer nije mogao. Nakon više puta uzastopce.
– Imate slično iskustvo?
– Mirno more. Mlad mjesec. Da je bilo valova, posada bi santu ranije vidjela.
– Ljubav ili Titanik?
– FC Köln
– Ne kontam.
– Budućnost ima srce olupine, prošlost dubinu okeana.
– Citat?
– Razlivena tinta. Zadnja kap.
– Stani, stop. Kuda ideš papagaju?
– This is the end, my only friend.

Vrhuška Zapadnog Balkona podržava inicijativu Kraljevine Butan. Ujedinjenim nacijama potrebna je promjena prioriteta. Hitno. Minijaturna budistička monarhija ima pravo: bruto domaći proizvod (BDP) prevaziđen je koncept. Globalno. Podsjetimo se, kvalitet života u Butanu vlastodršci opisuju pomoću indeksa bruto nacionalne sreće (BNS). Jednom godišnje, valjda, Himelajima zađe državna komisija i vrši anketu. Ustavom legaliziran pristup. Pametno. Progresivno. Bez novih, modernijih, prezicnijih mjerila blagostanja svijet uskoro neće znati na čemu je, jednako smatraju Ban Ki-Moon, Princ Charles, Nicolas Sarkozy i dvojica nobelovaca svako im zaboravi ime. Da nije sve u novcu na Zapadnom Balkonu davno je izglasan zakon. Cvjetanje standarda gospodar saksija mjeri na osnovu modela bruto balkonske sreće (BBS).

Paralele s Butanom vide se iz aviona. Tamo jedan kralj, ovdje jedan kralj. Tamo nema semafora, ovdje nema semafora. Tamo pušenje u javnosti zabranjeno, ovdje kad bi mogao nema ko da puši. Velika je sreća malih naroda. Kad shvate da su mali. Butan, kažu, ima tako senzacionalno nisku stopu kriminala da su cijeloj državi potpuno dovoljna četiri njemačka psa da paze na red i mir. Epi, Joker, Henry i Queen. Policijski ovčari. Donacija iz Berlina. Da li bi kraljevina bila sretna kada ne bi primala humanitarnu pomoć? Pitanje za milion eura. Da li je Butan tako sretan zato što su njegovi stanovnici od malih nogu naučeni da poštuju budistička načela? Moguće. Zašto su onda građani hiljadama kilometara udaljenog Zapadnog Balkona jednako happy? Vjerovatni zato što je kralj sa četvrtog sprata natjerao mrave da uče sanskrit. Dok marširaju gelenderom. Dok su mali. Da im se primi.

Odlomak ozbiljno: Na inicijativu Butana, u New Yorku, ovih dana održava se konferencija Ujedinjenih nacija na kojoj 600 učesnika raspravlja alternativu ekonomskom indeksu bruto domaćeg proizoda. Traže se novi pokazatelji standarda. Predstavnik Butana Jigmi Thinley naglašava: «Svijet je spoznao i prihvatio istinu da su nam potrebne humane vizije sasvim suprotne beskonačnom profitu.» Mudar stav. Melem s Himelaja. Na globalne rane beskonačne financijske krize. Filozofski folklor iznesen na velikoj bini UN-a, sličan je onom od prije nekoliko decenija kada je zabrinuti kralj već tada hronično siromašnog Butana (BDP, zdravlje, obrazovanje etc.) uveo propagandno spiritualni paramater «bruto nacionalne sreće», svakako, prevashodno s ciljem da materijalno hendikepirane podanike zadrži na okupu. Drugim riječima, sebe i svoje pleme na vlasti. Mudar stav.

Da li je mudro vjerovati da u spiritualnom Butanu, kraljevini bez semafora, plava krv ne sjedi u klimatiziranim limuzinama, da ne uživa u materijalnim privilegijama. Svakako da nije. Narodu je dato da slijedi više ciljeve. Državni budizam – opijum za mase. Prvo meditacija, pa onda riža. Ustvari, otkud znamo kako narod stvarno živi na Himelajima? Da li je neko od nas bio tamo? Nije. Možda su ljudi na krovu svijeta zaista sretni. Poput nas i vas, sljedbenika sitnog spokoja, ovdje, na četvrtom spratu u Kelnu, gdje vlada beskonačna tolerancija među insektima, ravnopravnost i nenasilje između paradajza i peršuna, bube i baje, leptira i mrava. Predlažem Ujedinjenim nacijama da se uvede indeks bruto balkonske sreće pomoću jednostavne matrice, globalno naslijeđene od rahmetli dida Edhema, budističkog pčelara i mlinara iz Sanskog Mosta – Krajišnika koji je svoj životni standard precizno opisivao riječima «Biće njekako».