Privatne podmornice gospodina Scholla
Kriza je dublja nego što pretpostavljamo. Unutrašnji neprijatelj mrskiji od spoljnog. Subverzivne podmornice napadaju iznutra. Podmuklo i bolno. Ne govorimo o nevidljivim ratnim podmornicama Evropske unije, koje njemačka vojna industrija podvodno tuši zaduženoj Grčkoj, koja će samo uz pomoć kredita iz Berlina biti u stanju podmiriti račune. Ne. Vremena su gadnija nego što mislimo. Dozvolite. Drugi put će biti riječi o prljavim podmornicama BP-a, čiji ekperti monopolistički kalkuliraju da u Meksički zaljev svaki dan pršti 800 000 litara nafte. Zaboravimo i to da četiri sedmice nakon okeanske katastrofe nezavisnim naučnicima još uvijek nije dozvoljeno da izbliza ispitaju bušotinu, vjerovatno zato što malkice objektivniji morski biolozi poput Iana MacDonalda (Florida State University) procjenjuju da je količina nafte u moru ustvari 10 puta veća.
Da. Jeste. Na Afričkom rogu nemilosrdni gusari pripremaju osvetu. Nakon što je ruska podmornica «Maršal Šapošnikow“ spektakularno iznenadila pljačkaše oslobodivši 23 mornara. Uz dužno poštovanje prema vojnicima herojima, o njima u nastavku također ništa više. U ovom historijski zamršenom momentu nas zaista duboko ne zanima čak ni to da li Sjeverna Koreja zaista raspolaže podmornicama kamikazama i jesu li ljudska torpeda iz Pjongjanga uništila južnokorejanski ratni brod Cheonan, izazvavši renesansu hladnoratne panike na ulicama Seula. Ne. Situacija je mnogo ozbiljnija. Unutrašnjim morima Njemačke kruže podmornice višestruko opasnije od gore navedenih.
Gospodin Scholl potvrđuje. Bubrežni bolesnik ih je ispiškio na stotine. Sitnih privatnih podmornica. Penzioner iz Kelna pati od rijetke bolesti. Schollovi bubrezi ekspresno proizvode kamence. Doktori iz klinike u Aachenu nisu u stanju objasniti fenomen. Štitnjača radi svoj posao. Poremećaj metabolizma nije. Pacijent inače zdrav kao dren. Da nije tog unutrašnjeg kamena, koji tako brzo raste da svakih nekoliko mjeseci mora biti razbijen. Ultrazvuk. Pa opali. Laser prolazi kroz tijelo dok ne nanjuši kristal. Torpedirani kamenci postaju pijesak. Lako prolaze kroz urinarni trakt. Kompliment modernoj medicini. „Malo sutra pijesak. Malo sutra lako.“ Protestira gospodin Scholl. „Bolovi su tako jaki da svaki put vrištim kao Johnny Weissmüller u ulozi Tarzana.“
Veličina 1,2 cm. Jednokrevetna soba u bolnici. „Doktor došao da me pregleda, ja mu kažem nema. On kaže, ne mogu vjerovati. Ja velim, ozbiljno, prije deset minuta. Pođite sa mnom, kaže on. Rendgen. Udahnite. Izdahnite. Snimak okrenuo prema svjetlu. Izašao na hodnik, glasno uzviknuo: Kolege, fajront za danas! Gospodin Scholl samostalno ispiškio kamenac! Senzacija. Naravno. Gdje neće biti. Podmornica u mokraćnom kanalu. Non-stop posjete sestara, drugih doktora. Gospodine Scholl, hoćete li nam ga pokazati, kažu da je ogroman? Sigurno. Eto ga na noćnom ormariću. Šta? Ovu gromadu? Pa zar je moguće?“ Natrag kod kuće, rekorder iz Kelna sve i jednu so sada izbačenu krhotinu pohranjuje u stakleni bokal.
Gospodin Scholl je međuvremenu sa doktorima na ti. Kad god da nazove za termin, oni kažu dođite ove sedmice. Danas EKG, ultrašal, rendgen i lokalizacija. Sutradan liftom u podrum klinike, na razbijanje kamenca. Trajanje laserske terapije – 25 minuta. Protiv bolova buscopan i paspertin. Posljednjih 30 godina. Do kraja života. Rešetanje žiga strahovito. Evakuacija još više. Privatne podmornice gospodina Scholla putuju 40 cm kroz tijelo, prije nego što ih ugledaš. Ovih dana predstoji 99. po redu uništavanje unutrašnjeg neprijatelja. Veličina 1,5 cm. U jednoj te istoj klinici u Aachenu. Gospodin Scholl je pamalo ponosan. Nada se da će na jubilarnom 100. razbijanju bubrežnog kamenca biti prisutni i mediji.
