Mujo brži od svjetlosti

Uđe neutrino u kafić. Naruči piće.
Kaže konobar: «Žao mi je, ne uslužujemo čestice brže od svjetlosti.»

Neutrino vicevi nevjerovatnom brzinom ulaze u modu – otkako su naučnici Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) izmjerili elementarne čestice brže od svjetlosti. Podsjetimo se, fizičari tvrde da su «neutrini» nadmašili rekord najveće kosmičke brzine, dakle brzinu svjetlosti, za čitavih 60 nanosekundi, na razdaljini od 730 kilometera, od švicarske Ženeve do italijanskog Gran Sasa. Postupak mjerenja ponovljen je, navodno, 15 000 puta. Uvijek isti rezultat. Uvijek isti apsurd. Nema teorije. Jer prema Einsteinu svjetlost predstavlja maksimum. Ništa u univerzumu ne bi se trebalo kretati brže. Osim Messija u tuđem šesnaestercu. Negdje, ergo, mora biti greška u mjerenju. Samo gdje? Skeptični naučnici zovu upomoć. Ko pronađe lapsuz, spasio Einsteina. Uruši li se on, urušava se moderna fizika. K šejtanu onda teorija relativnosti.

Neutrino!
Ko je?
Kuc, kuc!

Pođemo li od toga da se vrijeme ne kreće brže od svjetlosti, te da zaista postoji nešto što je brže od iste (299,792 km/s), onda to praktično znači da je putovanje u prošlost u principijelno moguće. U istom slučaju, opet, između uzroka i posljedice puca svaka veza, drugim riječima, zakon kauzaliteta također leti u kantu za smeće. Kuku nama, ukoliko neko ili nešto ne pobije skandalozno otkriće fizičara. Negativne implikacije vezane sa svakodnevni život prevazilaze moć mašte. Političari, recimo, ne bi više bili obavezni argumentirati suvislo. Fale penzije? Ne brinite, dobićete ih prošle godine. Legalan pogled na svijet. Zbrda-zdola. Hm. Tako posmatrajući, političari s prostora jugoistočne Evrope izgleda da su oduvijek bili ispred svog vremena. Ispada da oni viceve o neutrinima pričaju već godinama.

Kaže kuhar: «Ispuniću ti tri paprike.»
Uhvatio Mujo kuhara.

Šalu na stranu, prva velika provala na račun neutrina dolazi iz italijanskog ministarstva za nauku i obrazovanje. Ministrica Mariastelle Gelmini iskoristila je priliku skromno se pohvalivši kako je italijanska vlada također zaslužna za «historijsko otkriće fizičara». Gelmini je ponosno objasnila da je u «tunel između CERN-a u Ženevi i laboratorija ispod italijanskog Gran Sasa» u prošlosti ukupno uloženo fantastičnih 45 miliona budžetskih eura. Vic je u tome, što između Švicarske i Italije ne postoji nikakav tunel, gluho bilo, dugačak čak 730 kilometara. Neutrini proizvedeni u Ženevi, naime, podzemno profuravaju kroz sve prepreke- putujući do laboratorija ispod Gran Sasa, gdje ih kolege naučnici dočekuju štopericama. Famoznih 45 miliončića završili su izgleda u nekom drugom podzemlju.

OK.
Dosta glupih viceva o neutrinima.
Čuli smo ih iduće sedmice