Gigi Pop pjeva nacističke rugalice
Ružno iznenađenje – krvoločni neonacisti u Njemačkoj?! Nakon dugogodišnje serije ubistava, istražni organi došli na ideju da iza zločina protiv stranaca stoje desni radikali. Dugo bi još tapkali u mraku da dvojica počinioca (Uwe B. i Uwe M.), iz dosad nepoznatih razloga, ne izvršiše samoubistvo. Ostavivši za sobom hrpu dokaznog materijala, i ljubavnicu pride, zajedničku, jednu te istu ženu, koja se u međuvremenu prijavila policiji. Postavlja se pitanje, zašto policija, odnosno službe bezbjednosti nisu ranije vršile istragu u pravcu desnog terorizma? Vjerovatno zato što njemački zvaničnici po pitanju doseljenika imaju isti refleks kao i ovdašnja žuta štampa, koja je ubistva godinama dovodila u vezu s organiziranim kriminalom, drogama, ucjenom i pranjem novca. «Žrtve su samo sitne ribe na kraju lanca, šta su zabrljali, još uvijek ne znamo», objašnjavao je svojevremeno Wolfgang Geier, istočnonjemački inspektor u razgovoru s listom BILD.
Ne valja biti ciničan. Treba biti fer. Možda je tajna služba bila gluha jer nije imala dovoljno informacija. Zato što je sarađivala s neonacistima (V-Leute), koji su bili dupli agenti. Peh. Ispostavilo se da je jedan od kupljenih undercover špijuna bio očevidac zločina u Kasselu. Kaže slučajno? Tup izgovor. Osim toga, istražni organi su valjda bili gluhi jer nisu slušali muziku. Na albumu «Adolf Hitler živi», u nacističkim krugovima dosta popularan sastav «Gigi i smeđi gradski muzikanti» (Gigi und die brauen Stadtmusikanten) prošle godine objavio je pjesmu rugalicu «Dönerkiller“, čiji tekst glasi: „Devet puta uspješan, fantom vuče krvav trag, policija je zbunjena, sve je poput napetog thrillera, oni gone Dönerkillera. (…) Sad kod Kebaba vlada strah i trepet, dovoljno ih nije bilo devet.“ Daniel Gigi Giese, pjevač grupe «Gigi i smeđi gradski muzikanti» znao je više od policije. Pa napisao hit. Često ga izvodivši u saveznoj zemlji Tiringiji, u ozračju radikalne scene u Jeni, odakle potiču ubice Uwe M. i Uwe B.
Tiringija je nekome Bogu iza nogu. Nikome daleko. Desni teror na ovom svijetu nije nažalost ništa novo: Od 1990. godine do danas u Njemačkoj od desnog ekstremizma «oficijelno» stradalo oko 50 osoba, «neoficijelno» preko 100. Iz sličnih ideoloških razloga u Norveškoj ove godine Anders Breivik usmrtio je 77 ljudi. Sjetimo se, prošle godine, rasističkog snajperiste u Švedskoj. Bio jedan u Oklahomi (SAD) 1995. godine desni ekstremist, ime mu je Timothy McVeigh, koji je uništio 168 života. Zašto ne prisjetiti se Italije 1980. godine, glavnog kolodvoru u Bolonji, kada je bombaškim napadom desnoradikalna organizacija (Organisation Ordine Nuovo) ubila 85 osoba. Ne. Nikako. Desni terorizam na ovom svijetu nije ništa novo. Pogotovo u Njemačkoj. Kako to da većinu serija hladnokrvnih ubistava ipak iznenađuje? Nisu svi iznenađeni. Porodice ubijenih odmah su bile pomisili na naciste. Onomad. Ali ko njih pita.
Malo ko. Lingvistička rugalica za kraj: Proteklih godina u njemačkim medijima naširoko se udomaćio pojam Döner-Mord, dakle ubistvo Dönera. Nesretni naziv ukazuje na latentni, javni jezički šovinizam prema strancima. Jer ubice, iz perspektive ove neukusno upotrebljene metafore, nisu ubijali ljude, već kebabe, odnosno građane degradirane na stereotipni komad mesa. U ovom slučaju javnost se prema žrtvama ophodi kao i sami neonacistički zločinci. Uwe B. I Uwe M. pucali su ljudima u glavu. Jer oni to u njihovim očima nisu bili. Odnosno nisu trebali biti.
