Uvreda
Pažnja za volanom! Psovke pobunjenika upućene policajcima njemački zakon strogo kažnjava, upozorava auto klub ADAC, najbrojnije građansko udruženje u Njemačkoj. O njemu u sljedećem odlomku nešto više. Psovka ne vrijeđa samo policajca već i državu. Evo nekoliko aktualnih primjera. Ponižavanje saobraćajnog policajca podizanjem srednjeg prsta, cijena: 600 eura. Isti srednji prst u kombinaciji sa verbalnom psovkom «glupa svinjo» iznosi 1000 eura. To znači da sam izraz «glupa svinjo» košta 400 eura. Skuplji prekršaji. Ko policiji kaže «ti» a ne «vi» plati 500 eura. Drski «drkadžija» kotira duplo skuplje. Za «smotanka u uniformi» pripremite 1500 eura u sitnom, može i kartica. Isto vrijedi za savjet «idiote, idi u ludnicu». Svaka uvreda ima svoju cijenu. Njemački sud je dobro obavješten. Čak i za kreativnu jezičku tvorevinu: «Najrađe bih vam rekao da ste šupak» zakon predviđa debelu sankciju od 1600 eura.
Dosta psovanja. Vratimo se ADAC-u. Najveće upisano udruženje u Njemačkoj broji oko 16 miliona pripadnika. Allgemeine Deutsche Automobil-Club e.V od članarine godišnje ubere preko 600 miliona eura i sebe ideološki shvata i opisuje kao neprofitabilno orijentirani klub za dobrobit motorizovanih građana. ADAC zastupa interese vozača i nudi pregršt usluga od kojih je najpopularniji mobilni servis odnosno šlep-služba koja se oko 10 000 puta dnevno u obliku „žutih anđela“ ukazuje na njemačkim cestama. Kad je stani pani ADAC članove iz nevolje izvlači helikopterima. One u inostranstvu avionima. Šoferi su zadovoljni podrškom, iako priča o neprofitabilnoj orijentaciji milionskog udruženja malkice škripi. Kad motor zariba zna se ko pomaže. Broj učlanjenih konstantno raste.
Dok ADAC daje gas, drugi njemački klubovi iz godine u godinu gube članove. Rimokatolička i protestantska crvka, recimo, bilježe dramatičan pad upisanih. Samo u toku prošle godine iz rimokatoličke crkve izopćilo se 120 000 ljudi. U isto vrijeme protestantsku crkvu napustilo je čak 160 000 vjernika odnosno nevjernika, odnosno hajd znaj. U oba slučaja je broj ispisanih u odnosu na godinu ranije porastao za drastičnih 30 000. Eksperti ovaj trend naravno dovode u vezu sa ekonomskom krizom. Kroz ispis iz crkve ljudi izbjegavaju obligatorni crkveni porez (Kirchensteuer), koji se inače mjesečno skida sa plate. Religija – računica. Bilo kako bilo. U krizi mnogi Nijemci izlaze iz crkve, ostavljaju prazne klupe i oltare, okreću leđa tužnim popovima i ulaze u sveti automobil, možda zadnji zaštićeni prostor u kojem se čovjek osjeća vozačem sudbine.
Ali računica nije tako jednostavna. Jer volandžije od svojih automobila prave mobilne hramove, male crkvice, kapele, sinagoge, džamijice. Živimo u vremenima u kojima se lično vozilo pretvorilo u totem na četiri točka, u svetinju na benzin – kojoj se vjernici klanjaju u lokalnoj praonici, suzama glancajući aluminijske felge, kao Isusova stopala, čisteći šoferšajbu od pokvarenih pogleda na svijet. Ljubav prema automobilu je neobjašnjiva, neupitna kao ljubav prema Bogu. U automobilu pronalazimo koncentraciju svih puteva, sumu svih mogućih ciljeva do kojih bi se mogli odvesti, a ne moramo. Automobil je definicija potencije. Što više konja u motoru to veća mogućnost. Što više konja u motoru to veći kočijaš. «Stara svinjo» – 2500 eura. Brz automobil je utočište griješnika koji bježi od smrti. Što jače vozilo to arogantniji manevar. Automobil je sredstvo za prevoz na onaj svijet. Brojka za kraj. Godišnje na cestama Njemačke u ratu sa brzinom gine oko 5000 ljudi.
