Ljeto nekulture
Juli arogantno korača ka augustu. Hoda preko usijanih krovova. Ko fakir po žaru. U hladu se odmara. Sjedi na ekserima. Na ivici trotoara. U lotosovom položaju. Na pet minuta. Lažni Buda. Bez daha i domovine. Beskućnik. Siromah, mučenik. Zatvorenik u bilo kakvom logoru u blizini grada Prijedora prije ravno 18 godina. Pa onda dalje. Vrijeme ide. Bosih nogu luta gradom Kelnom, jede staklo, izvodi akrobatiku, ulazi u haustore, penje na četvrti sprat, dahće, hukće, hropće, puše, meni u uho. Ljeto ima sedam glava. U svakoj ruci plamteći mač. Na Zapadnom Balkonu. Juli postavlja pitanja koja se ne postavljaju. U ozbiljnom poslovnom svijetu. Nekulturni stvor. Ko koliko mjesečno zarađuje? Ko te plaća? Zašto te nismo smaknuli kad smo ostale smaknuli? Juli je balon vrelog vazduha, berza sjećanja, što jezdi ka nebu, koje je plavo i perfektno, kao pulover njemačkog fudbalskog selektora Joachima Löwa, za koga financijski aspekti ni nisu od velike važnosti. Fudbaleri imaju više ciljeve. Blago se njima.
Blago se Josefu Ackermannu, šefu Njemačke banke (Deutsche Bank), koji godišnje ubere 9,8 miliona eura. Angeli Merkel može biti 15 832 eura mjesečno. Nije loše ni inženjerima, godišnje 73 114 eura, u Njemačkoj. Teže je glumcima, 12 318 eura. Penzioneri mjesečno 963, penzionerkama 526 eura. Ženama inače nije lako. Nasljeđuju lošije plaćene poslove. Zarađuju manje od muškaraca. Čak na identičnim vodećim pozicijama primaju 28 % nižu novčanu nadoknadu od muških kolega, utvrđuje Savezni statistički ured (Statistisches Bundesamt Deutschland). Na dnu njemačke ljestvice socijalnim škaricama zajedno škljocaju muški i ženski frizeri za prosječnu satnicu od 3 eura u Saksoniji. U akordu sa 3 miliona radnika u ostatku Berlinske republike koji također zarađuju manje od 6 eura u satu. Taman da pokriju nužne troškove. I otvore račun kod gospodina Josefa Ackermanna.
Helem. Ako nas ovo nekulturno ljeto ne ubije toplotnim mačem, onda će to učiniti tupim tračem. Skoknimo do Sjedinjenih Država. Pa da vidimo ko tamo koliko zarađuje? Na internet portalu Networthiq realtivno brzo dolazimo do zanimljivih informacija o platama i privatnim sferama tamošnjih građana. Stranica Networthiq-a funkcionira otprilike kao Facebook za financije. Ko se učlani, ostatku svijeta nudi uvid u stanje tekućih računa. Članovi Networthiq-a publiciraju podatke o imovini, platama, kreditima, nasljedstvu i dugovima. Korisnici koriste pseudonime. Moto: prati, podijeli, uporedi („Track. Share. Compare“). Motivacija: samokontrola i orijentacija u platnom sistemu US-a. U masovnoj akciji skidanja digitalnih gaća dobrovoljno učestvuju đaci, radnici, studenti, menadžeri i vjerovatno još pokoji internet haker, koji pokušava provaliti stvarne identitete pojedinih parajlija. Politika zaštite podataka u svemu tome ne igra baš tako bitnu ulogu.
Kad smo već kod politike, love i ličnih podataka. Ne znam koliko zarađuje Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Ali moja mama, u ulozi Visoke predstavnice haustora broj 39 u Novom Sarajevu, zaradi mjesečno finih 70 maraka. Bogami uvijek ima posla. A nije joj vala ni dosadno. Pokvari li se u ulazu lift – zna se ko rješava stvar. Računi za struju? Mama napravila tabelu, pa upisuje ko je platio a ko još nije. Sve je praktično u njenim rukama. Bez mame u haustoru broj 39 u Novom Sarajevu skoro niko ne može promijeniti ime na zvoncu. Jednom došli radnici, kopali cijevi u podrumu, nisu iza sebe ništa očistili. Kako ih je ona u sekundi sriktala! Samo da znate. Tih 70 maraka mjesečno njoj idu direktno na račun. Otvorila ona sebi. Maksuz. I nećete vjerovati – ali nakupilo se već nije bitno koliko.
