Skejteri osvajaju Afganistan
Medijska zasićenost Afganistanom slična je onoj od koje je patila istina o ratu u Bosni i Hercegovini, da li je to bila 1993. ili 1994. godina (?), kada su informativni magazini na Zapadu dobivali upute da ne prozivaju snajperiste i ubice – jer su istraživači neoliberalnog tržišta bili izmjerili kako gledatelji mahinalno mijenjaju tv kanale čim im neko spomene tamo neke Srbe, Muslimane i Hrvate. „Dajder, sine, taj daljinski!“ Taj neki Zapad, dakle, ponašao se tada slično nama koji si danas voskom depiliramo uši kada neko iole spomene Kabul, iako smo pritom još uvijek itekako, hronično, vrlo duboko uvrijeđeni činjenicom da tokom 90tih niko nije ozbiljno bendao Bosnu i Hercegovinu. Vječnu žrtvu za ostatak svijeta boli đon. Licenca za vazda. Valjda. Ipak. Peglativno prenosimo:
Iz Pentagona procurile informacije. Kopije 75 000 tajnih dokumenata o prljavom ratu u Afganistanu, o američkoj diviziji Task Force 373 – specijalno obučenoj da likvidira pojedine Talibane. Iz papira saznajemo da talibanske protuhelikopterske jedinice koriste „stringer“ rakete, pomoću kojih su mudžahedini (uz podršku Washingtona) svojevremeno iz Afganistana išćerali Ruse. Škakljivi dokumenti sadrže opširne podatke o vojnim i civilnim žrtvama, izvještaje Isafa, raporte NATO-a. Sve je u mreži. Svima dostupno. Izvor nepoznat. Svjedočanstva su objavljena na stranici Wikileaks-a, internet portalu koji vlasnicima eksplozivnog materijala (Whistleblower) nudi prostor za anonimnu publikaciju. Globalno relevatna institucija dokumentaciju o Afganistanu prije objavljivanja proslijedila je časopisima Spiegel, The Guardian i New York Times. Na uvid. I puče bomba.
I nikom ništa. Zijev. Zijev. Klik. Klik. Dajder taj daljinski. Dosadno. Vjerovatno zato što u 75 000 super tajnih dokumenata nema niti slova ekstremnim akcijama skejtera u zapadnom Afganistanu. Priča počinje 2009. godine, kada Titus Dittman, otac njemačke skejterske scene, u Afganistan uvozi ravno dvije tone (!) šarenih skejtbordova prikupljenih pod pokroviteljstvom fondacije „Skate Aid“. Titus Dittmann ima 62 godine. Čovjeku ne fali daska u glavi. „Lord of the Board“ ih ima na milione. S točkićima odozdo. Vlasnik najvećeg evropskog skejtbord preduzeća (Titus GmbH), prije tridesetak godina, izgradio je prvi „skatepark“ u Njemačkoj. Isto to učinio je i u Afganistanu. U provinciji Herat. Zašto? Zato što je skejter, sportista ekstremista. Jer je završio pedagoški fakultet i zna kako ostvariti uspješnu komunikaciju s klincima. Titus zna kako funkcionira djetinstvo. Daš im dasku. I furaj, mali!
«Rampe i skakaonice u zapadnom Afganistanu gradimo niže od onih u zapadnoj Evropi. Ne želimo povrijeđenu, već sretnu djecu,» kaže Titus Dittman. U saradnji sa tamošnjim školama, Titus ove godine održava redovnu nastavu u skejtanju. Kacigu na glavu. Lijeva noga naprijed, desna natrag. Naleti li kakav Taliban ili Task force 373, staneš mu na rep, skočiš u zrak. «Prednost skejtborda leži u tome što nije kulturološki opterećen. U Afganistanu djevojčice i dječaci bez razlike otkidaju na njega. Skejtbord je sredstvo za osvajanje prostora. Igračka za istraživanje svijeta. Svejedno koliko puta da padneš na nos, ustaješ, iznova staješ na dasku, pokušavaš savladati jedan te isti trik. Danima, ponekad mjesecima. Pozitivno utječe na karakter.» Propovijeda Titus Dittmann, guru njemačkih skejtera, koji želi malo pomoći. Kada ta djeca narastu, više neće biti rata. Možda.
