Balkon blues

Hey yeah! Ispod Zapadnog Balkona prolazi žena u crnoj burki i jede sladoled. Podigla veo taman da ga može polizati. Gricne kornet s jedne strane. Mljacne s druge. Onda ga obliže odozdo. Gluho bilo. Vidi joj se jezik. Lagano. Nije neka vrućina. Pa joj se ne topi. Kako smije? Muslimanka u crnom. Zar ne primjećuje da je prate ispod oka. Na ulici punoj ljudi. Nijemci zbunjeni. Vlasnik fetiš šopa «Cosmic Store» (koža, lak, latex) porijeklom Belgijanac, vjerovatno razmišlja: «Ne bi ti ovako po Briselu slobodno hodala.» Zabranila bi joj i Francuska. Samo da može. Oh tell me mama! I taj sladoled i tu feredžu. Burkinih dvoje djece dobili su po kuglu. Što oni znaju. Ništa. Samo Bog zna. Da nam se ljeto svima blasfemično smješka. Kao komšo Belgijanac, bradica, karirana košulja, farmerke, dirty hatezejke. Kezom seksualno osviještenog biznismena. Zapalio cigaru. I računa. Why not? Ubuduće proizvoditi feredže od kože, laka i lateksa?

Hey yeah! Ernesto Livinius – Argentinac s litvanskim korijenima i njemačkim pasošem – upalio sva četiri žmigavca. Ispod Zapadnog Balkona. Penje se bijelim kombijem na trotoar, parkira ispred španskog restorana «Boquerenes». Nedozvoljeno. Neće dugo. Španskim lokalima Ernesto jednom heftično dostavlja svježe zamrznute iberijske specijalitete. Sardele iz Andaluzije. Vino – La Rioja. Datule sa Mallorce. Pablo, ćelavi šef restorana dolazi iz Galicije. Baš kao i njegov badžo i kuhar Adelino. Dvije sestre. Dva brčića. Jedan biznis. Hey, hey mama! Pablo i Adelino pomažu Ernestu pri istovaru. Argentinac prti najviše. Težak posao. Loša plata. Stalni zastoji u saobraćaju. Ernesto od djetinstva sanja da postane pilot. Nikad nije kasno. Uzima satove letenja. Već ima dozvolu za aviončiće s jednim motorom. I say hey, hey, mama! Kada položi za profesionalce, Ernesto će sjesti u cockpit Boeinga 747 ili nekog drugog airlinera, pokupiti prce i odletiti daleko odavde. Vinuće se Che iznad gradske gužve, vječno začepljenih autoputeva i prokleto crvenih semafora.

Hey yeah! Džaba snovi, Che. Ernesto još si tu. Rintaš i znojiš se. Dok žena u feredži lizucka sladoled. Dok iza tvojih leđa prolazi parada gejeva. Uhvatila se kolona. Kratko ošišani, mišićavi muškarci u uskim sportskim šorcevima: «Gay Games» u Kelnu. Osma po redu Olimpijada homoseksualaca. Hey Lordy mama! Ispod Zapadnog Balkona. Strejterima takmičenje dozvoljeno: 10 000 sportista, 70 nacija, 35 disciplina. Fudbal, košarka, plivanje, skokovi u vodu, atletika, softball, bridge, squash etc. Moto manifestacije: «Be part of it!» Važno je učestvovati, mantraju organizatori. Dobro se provesti, ukazati na diskriminaciju i homofobiju. Sijaset takmičara nastupa anonomimno. U zemljama porijekla prijeti im marisana, smrt ili zatvor. Hey Lordy Lordy mama! Kako smiju? Zaljubljeni ljudi. Baviti se sportom. Noću pijani skakutati po kelnskim ulicama. Plesati. U karnevalski ružičastim uniformama pruskih vojnika pjevati iz sveg glasa «Lets get physical…»

Hey yeah! Hey no! Jok. Ernesto nije gej. Argentinac hetero. Poput žene u crnoj burki. Koja samo što ga nije smazala. Ukusan sladoled. Ništa ne primjećuje. Ne konta. Niti je zanima. No, no, no. Stala pod Zapadni Balkon i uživa. Da li se boji produžiti, da je iza ugla ne bi vidio suprug, sin ili brat? Da li sam ja pun predasruda? Tell me what you gonna do now, mama! Dok španske badže Adelino i Pablo zadovoljno potpisuju dostavnicu. Tapšu Ernesta po ramenu. Zovu u restoran na piće. «Da bacimo koju sardelicu (boquerones) u tavicu? Por favor, samo da znaš kakvog vina imamo što si nam ga dovezao?!» Ne, hvala. Ernestu se žuri. Ulazi u bijeli kombi. Staje ne gas. Ko u Njemačkoj sanja, nema vremena. To je sva mudrost. Pojela. Oblizala. Dokrajčila. Namiče veo preko lica. Pruža jednu ruku jednom djetetu, drugu drugom. Brzim korakom zamiče iza čošeta. Kelnska burka nestaje u paradi olimpijskih gejeva. Kao da ništa nije bilo.