Šta nije vidio Gagarin
Prije pola stoljeća (12.4.1961.) u jutarnjim satima (9:07) iz sovjetske rakete Vostok, lansirane u orbitu, dvadesetsedmogodišnji vojni pilot Jurij Gagarin, pun mladalačkog optimizma, nervoznim tovarišima na kosmodromu u Baikonuru poručuje: „Doviđenja, drugovi, vidimo se uskoro.“ Sve ide po planu. Vostok 1 vinuo se u vis. Gagarin u bestežinskom stanju: „Vidim Zemlju. Vidim oblake. Divno.“ Otprilike 300 kilometara niže, u prostorijama svemirske luke „Baikonur“, ispod bijelog sunca Kazahstana, stručni tim okupljen oko inžinjerskih korifeja Sergeja Koroljova i Kerima Kerimova oduševljeno plješće. Astronaut Jurij Gagarin oblijeće Zemlju. Istovremeno, u gradiću Zvezdni Gorodik, nadomak Moskve, loše obavještenoj supruzi komšije prenose vijest o mužu u svemiru. Gospođa Gagarin, pretpostavljamo, bila je iznenađena koliko i John F. Kennedy u dalekom Washingtonu.
Pa ipak. Reći da je astronaut Jurij Gagarin bio prvi čovjek u svemiru potpuno je pogrešno. On je i prije toga bio u svemiru. Poput ostalih ljudi na planeti. Sovjetski heroj bio je propagandni pionir hladnog rata. Marioneta raketno tehnološke utrke između supersila USA i SSSR. Strpan u vatrenu kapsulu za koju se nije znalo kako će se vratiti natrag na Zemlju. Padobranski sistem nije funkcionirao kako treba. Valjalo je biti brži Amerikanaca. Nakon 1 sata i 48 minuta Gagarin povlači ručnu. Pri ulasku u atmosferu nastaju komplikacije. Zbog neuspjelog odvajanja kapsule od servisnog modula, koji je trebao ostati u orbiti, dolazi do paklenih turbulencija. U zadnjem trenu, 7 kilometara iznad tla, svemirski Ikar pomoću mini padobrana napušta užarenu letjelicu. Ostaje za dlaku živ. Oficijelna propaganda lažno sugerira kako je astronaut aterirao bez poteškoća.
Njet. Jurij Gagarin nije bio prvi čovjek u svemiru. Jurij Gagarin je i prije toga bio u svemiru. Čak je i američki predsjednik već tada bio u svemiru. Džaba. Šokiran komunističkim uspjehom, pokolebanim građanima Sjedinjenih Američkih Država John F. Kennedy sasvim nepotrebno obećava kako će pobjediti Sovjete: „Smatram da ova nacija treba da upotrijebi sve svoje potencijale i do kraja ove decenije spusti čovjeka na Mjesec.” Odvažno kazuje Kenedi, uzdajući se u Nijemca Wernhera von Brauna (1912-1977), bivšeg SS-ovca, proslavljenog raketnog inžinjera. Nekadašnji nacista 8 godina kasnije, Neila Armstronga i ekipu spušta na Mjesec. Evo vam ga na, Baćuške! Mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo? Bruka i sramota. Uzaludno potrošena energija i novci. Šta imamo od toga što je čovjek bio Mjesecu? Ništa posebno. Osim toga da je neko bio na Mjesecu.
Vrijedi uporno ponavljati. Da, čestitamo. Ali Jurij Gagarin nije bio prvi čovjek u svemiru. Njegova žena je također, prije tačno 50 godina, bila u svemiru. Amerikanci su bili u svemiru. Onomad su čak i Bosanci bili u svemiru. I Hercegovci. Srbi, Hrvati. Slovenci, Makedonci. Čak i Crnogorci. Gdje su mogli biti drugo? Zar je potrebno napustiti Zemlju kako bi letjeli kosmosom? Nije. Do ovog zaključka dolazi „Klub autonomnih astronauta“ – grupa pozorišnih umjetnika iz Hamburga, koja, zajedno sa zainteresiranim školarcima, koristi zemaljsku kugla kao svemirski brod. Odlična inicijativa. Kosmičke poruke odašilju se tako što se vješaju na grane drveća. Velika prednost: Članovi „Kluba autonomnih astronauta“ ne moraju biti obučeni vojnici, završiti studije tehnike, pripadati određenoj naciji. Ili imati 10 miliona dolara kako bi kao turisti jezdili kosmosom. Oni to već sad uveliko čine.
