Umjetnost u kružnom toku
Automobilska industrija je krizi rekla «Ne». Podrška politici. Pogled naprijed. Pozitivna poruka. Na četiri točka. Ovogodišnji Internacionalni sajam automobila (IAA) u Frankfurtu poriče recesiju – proričući carstvo bezgranične mobilnosti. Industrija slavi motore protiv globalnog zatopljenja, predstavlja futuristička vozila kontra recesije. Volkswagen na struju. Audi bez volana. Porsche u internetu. Tržištu još samo fali porodični auto protiv islamskog terorizma i budućnost planete je spašena. Bez brige. Dočekaćemo i to. Pitanje dana. Ništa ne iznenađuje. Jer svaka nova karoserija nosi klicu krntije, masku one stare, prevaziđene, one od jučer. Kada nove tehnologije sugeriraju da su prošla bile loše, istoriju tehničkih dostignuća možemo čitati kao istoriju zabluda. U beskonačno jednakom saobraćaju ideja, sasvim logično, savremena umjetnost dobija počasno mjesto u kružnom toku.
Shodno tome, na Trgu Rathenau, u zapadnom Berlinu, autom opkružujemo skulpturu «Dva betonska kadilaka u obliku gole Maje». Kipar Wolf Vostell umjetničko djelo, postavljeno 1987. godine, opisuje kao «zlatno tele» – oko kojeg plešu vozila glavnog grada. Na ulazu u istočnonjemački gradić Holzhausen, tamo gdje umjetnička sloboda oplođava provincijske mitove, otkrivamo četiri metra dugačku kobasicu od hrastovine. Kružnim tokom opasan drveni kip pozdravlja turiste, falusoidno reklamirajući kako je prvi njemački «Bratwurst», upravo ovdje napravljen, navodno u 15. stoljeću. Nekoliko stotina kilometara dalje, u Rurskoj oblasti, tamo gdje su granice između gradova gotovo nevidljive, u rondeli nekada rudarske kasabe Bergkamen, zgodno blješti zeleno-bijela rampa sačinjena od svjetlosti, fotonska materijalizacija međe koje nema.
Umjetnost u kružnom toku uzima maha. Budući da «raskrsnice u kojoj se saobraćaj odvija kružno u smjeru suprotnom od kazaljke na satu» (BIHAMK) u Njemačkoj doživljavaju renesansu. Prednost leži na dlanu. Najsigurnije rješenje čvorova na cesti. Agresivni vozači u njemu, htjeli ne htjeli, moraju usporiti. Na kočnicu. Pa okolo. Koliko je poznato, u kružnom toku dosad još niko nije uspio proći kroz crveno. Svakako, kada divljak previdi raskrsnicu, rondela postaje skijaška skakaonica uslijed koje vozilo mogućno završava na krovu obližnje kuće. No, to se rijetko dešava. U pravilu slijedi smanjenje zastoja, ubrzan protok saobraćaja. Vozači tako štede gorivo. Grad struju. Od ušteđenog novca brojne komune financiraju ukrašavanje brisanog prostora. Ničija zemlja unutar kružnog toka dobija reprezentativno značenje.
Umjetničke rondele sve češće pronalazimo na ulazima u velika njemačka mjesta – tamo gdje bi vladari nekoć dizali velike kapije. Pomoću kružnog toka urbane sredine se brane od najezde varvara koji gaze gas do daske. Ulaskom u kružne tokove došljaci uplovljavaju u začarane zone potencijalno «beskonačnog saobraćaja» (F. Kafka). Prolaze proces civilizacije opisujuću kružnice (¼, ½, ¾) oko apsolutno ničega, vrteći se oko savršene praznine, koju zapažamo tek onda kada na scenu stupi nešto što s pravom zovemo umjetnost. Civilizirani vozači prate znakove. Oni voze oprezno. Obazrivi šoferi obećanjima na Internacionalnom sajmu automobila u Frankfurtu kažu «Ne». Saobraćajno osviješteni subjekti ne nasjedaju na šuplje priče iz krugova moći. Zaobilaze ideološke iluzije. Pravovremeno se prestrojavaju. Provjeravaju mrtvi ugao. Oprezni vozači znaju šta je bitno. Da. U životu je bitno pri isključenju dati žmigavac
