Kamo dalje, Hektore sa Rajne?
Ispod Zapadnog Balkona prolazi njemački ovčar. Velik kao tele. Jak kao lav. Za sobom vodi policajca. Podigao glavu kao da oslobodio Keln. Žuri mu se. Nešto ko njuška. Odnekud miriše kobasica. Iz španskog restorana «Boquerones»? Služba je služba. Policijsko pseto ima druga posla. Na Trgu Rudolfa anarhisti razapeli šator. Protesti u jeku. Protiv sistema. Prošli put ih usred noći razbili nacisti. Možda opet bude belaja. Njemački vučjak održava red i mir. Međutim. Kad bi znao šta na internetu pišu o njemu, ne bi ovako gordo koračao gradom. Dobro bi se zabrinuo. Podrvnuo bi rep. Krenuo svojim putem. Ne bi mu bilo lako. Potražio bi novi posao. Čitao oglase. Počeo cugati. Odšetao do Rajne. Razmišljao o emigraciji. Kad bi samo znao kako izlazi iz mode, njemački ovčar bi se pridružio anarhistima ispod šatora. Protestirao bi i on. Protiv sistema.
Upropastiše ga statistike. Pišu da previše ujeda. Psiholozi kažu da nije bistar. Doktori ustanovili fatalnu degeneraciju leđa. Savila se ko kod šarana. «Preuzgojenosti». Višak čiste krvi. Takav nikome ne treba. Njemački ovčar na rubu egzistencije? Propast ponosne rase? Quo vadis, Hektore sa Rajne? Jok. Nije Njemačka ono što prije bila. Posla nema. Pljušte otkazi. U saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji od 350 policijskih pasa preostalo 28 domaćih vučjaka. Prednost dobija belgijski ovčar (Malinois). Belgijanac raspolaže «črvšćim živcima». Krasi ga bolja građa. Bistrija glava. Nema problema sa kukom. Günther Bonke, nastavnik na policijskoj školi za pse, objašnjava kako belgijski štenci na prijemnom ispitu «žustrije trgaju krpe» i «bolje trče za loptom». Rekrutacija pomlatka vrši se u čuvenom dvorcu Holke-Stukenbrok, u blizini grada Gütersloh.
Bilo pa prošlo. Nekada je njemački ovčar bio porše među psima. Planski uzgoj klasičnog vučjaka uzima maha 1899. godine, pod pokroviteljstvom stanovitog oficira Maxa von Stephanitza. Vojska od «Hektora sa lijeve strane Rajne» ubrzo pravi kult. Oružje na četiri noge. Mašinu za masovni izvoz. Germanski ovčar postaje atribut moći i discipline. Dušu dao za graničare, policiju, deminere i rudare. Partner diktatora. Kuja Adolfa Hitlera zvala se Blondi. Prijatelj protivnika. Ker Josipa Broza zvao se Luks. Holivudska zvijezda. Sjetimo se Rin Tin Tina. Ostao je prah i pepeo. I ovaj jedan jado što patrolira ispod Zapadnog Balkona. Ubila ga čistokrvnost. Umislio da su anarhisti njegov problem. Upečio se. Junačina. Neko bi ga trebao upozoriti. Prije nege što bude kasno. Balkonska agentura za poslovnu preorijentaciju njemačkom ovčaru servira tri savjeta za budućnost:
1. Nastaviti policijsku karijeru na Alipašinom polju u Sarajevu. Tamo poštuju Nijemce. Bosanske džukele ne moraju znati da si gore ostao bez posla.
2. Postati vegetarijanac. Nastaviti karijeru kao pisac. Napisati knjigu o tome kako si postao vegetarijanac.
3. Kupiti majicu s natpisom: «Ja volim Ibricu». Autostopom do Dubrovnika. Posjetiti koncert Ibrice Jusić. Možda te prisvoje