Lozinka srca
Dobrotvorno njemačko udruženje hakera Chaos Computer Club (CCC) proslavilo se napadom na desnoekstremni flert-portal objavivši najčešće korištene lozinke među neonacistima. Ispostavilo se da su rasisti loši kriptografi. Većinom korištene lozinke njemačkih radikala glase: 123456, siegheil, skinhead i deutsch. Ideološko zatucani subjekti očekivano pate od manjka mašte. Dvije godine kasnije korisne sugestije neonacistima glede sigurnosti na internetu pristižu od internacionalnog časopisa «New Scientist». Digitalna avangarda sugerira kako bi se globalna online identifikacija uskoro mogla vršiti putem ličnog EKG-a. Budući da ljudsko srce odlikuje individualni puls, nezamjeniv ritam, signatura jedinstvena otkucaja predstavlja savršen password.
Online identifikacija junačkim srcem obradovala bi ne samo neonaciste već i brojne druge radikalne patriote širom svijeta. Sjediš za kompjuterom, ljuštiš sudžukicu, poželiš kupiti kartu za Evropsko fudbalsko prevenstvo na Ebay-u, plus baseball palicu, recimo, na Amazonu, bujrum navijače. Namjeravaš provjeriti svježu nacionalnu ili religijsku propagandu na Youtube-u, ulogovati se sekundu u Facebook, zacvrkutati tekst himne na Twitteru, nema problema momčino. Stisneš kabl uz grudi, uštekaš senzor u lokalni kompjuter, pošalješ individualni puls na server u Švicarsku – i izvolite lijepo. Mukotrpno pamćenje passworda, tupo obnavljanje stare, blesavo izmišljanje nove lozinke postaje suvišno. Kad je digitalnom identitetu dovoljno analogno srce.
Dani slovno-brojčanih internet kodova su odbrojani. Kapacitet istrošen. Došlo je vrijeme za nešto novo. Otvaranje online vrata sopstvenim srcem (EKG), otključavanje mejlova licem (face-unlock), ulazak u cyber prostor otiskom prstiju (finger–scan) prije ili kasnije stupa na snagu. Stručnjaci drže da je biometrijska identifikacija mnogo sigurnija od tipkanja na tastaturi. Jer pored nesretnih naonacista, gle čuda, i tzv. normalni surferi koriste naglašeno predvidive kombinacije: «123456, iloveyou, superman, password, sexsex, 654321». Zlim hakerima lak plijen. Posljedice kobne. Digitalna sabotaža prijeti. Špijunima, diplomatiji i bankarima. Penzionerima, novinarstvu i pekarima. Šuobiznisu (S. Johansson), privredi (Sony) i diktatorima (B. al-Assad).
Naoružane bande ispaljuju bitove i bajtove umjesto bombi. Prvi je svjetski cyber rat. Militantne trojanske konjice ostavljaju pustoš, kuga hara internetom. Stotine hiljada malicioznih programa svakodnevno kruže mrežom. Rusija, Kina, Brazil, CIA, NATO, Iran, Indija i Pakistan pucaju iz svih oružja. Zar bitke i pokolji ne bi bili pošteniji kada bi hrabra srca patriotskih ratnika kablom bila uštekana ravno u kompjutere? Kad te ubiju samo te nešto malo iznutra štrecne. Glava klone. Nešto kasnije se upali screen-saver. Sam od sebe. Digitalna identifikacija balkanskih nacionalista putem njima jedinstvenog analognog pulsa? Sigurno. Neka domaćim junacima neprobojno srce bude vječna lozinka. Izvolite veliki Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Jedan na jedan. Real-time. Kad se gine, nek se gine. Ali ako ikako može bez mene.
