Ekološki uzgoj zolja i tromblona
U Sarajevu ni 17 godina poslije rata nije uklonjeno svo oružje. Ima ga u privatnim seharama ali u na krovovima zgrada.
– Komšija, nije zolja, tromblon je.
– Gdje?
– Na tavanu.
– Zar nismo zvali policiju?
– Nismo.
– Zašto?
– Dođu, ne nađu ništa i onda meni prave problem?
– Ako postoji sumnja, naša je dužnost da ih zovemo.
– Neka ih zove predstavnik haustora.
– Gdje je predstavnik haustora?
– Otišo na selo.
– Kad će se vratiti?
– Kad se vrati.
– Zvaću ih onda ja.
– Zovite ako ste ludi.
– Hoću. Jeste li vi tu zolju vidjeli svojim očima?
– Nije zolja, tromblon je.
– Kako znate da je tromblon?
– Sreo Mirzu neki dan. On je bio ovdje na liniji.
– ?
– Kaže da je on lično na ovu zgradu palio tromblone.
– Svašta.
– Aha.
– Kako je Mirza?
– Udebljo se. Nemoj se bolan sekirati, komšija. Ti si došao iz Njemačke. Tebi je sad ovdje sve čudno. Naviknućeš se ti na ovo.
– Kako da se naviknem na zolju na tavanu?
– Nije zolja, tromblon je.
– Šta je da je. U ovoj zgradi stanuju djeca. Sutra će se neko popeti na tavan. Ne mora to biti ove godine. Desiće se belaj za pet, deset, petnaest, dvadeset godina.
– Ama ne sekiraj se, bolan, komšija. Ovo ti je Bosna.
– I Hercegovina.
– Ovdje su zolje domaće životinje.
– I trombloni.
– I trombloni