Hacking at Bembaša
Kako biti life hacker u Sarajevu? E pa vrlo lako. Ako živiš ovdje onda to već jesi. Život u Bosni i Hercegovini 2013. godine sam po sebi posjeduje kvalitet jednog ogromnog savršeno izvedenog hacka.
«Budućnost čovječanstva ne možemo oblikovati molitvom. To nije realno. Ono što je nama potrebno jeste akcija.»
@DalaiLama. Tweeter, 4/12/13.
U digitalnom zaleđu ideologija buntovnici razvijaju vještine analognog hackinga. Represivni sistem svakodnevice (offline – kolotečine) može se napasti primitivnim tehnikama aktivizma. Po njima, svijet postaje (ako ne bolji onda makar) drugačiji, kada činjenice, riječi i stvari pošaljemo na proteste. Život se čini vrednijim onome ko se buni protiv, recimo, nečega. Ne protiv bilo čega. Da se razumijemo. Osviješten subjekt osjeća se slobodnim kada objektima namašta novu svrhu. Kada svom sredstvu oduzme tuđi cilj. Borba za drugačiju svakodnevicu, u pozitivnom, privremenom smislu, može predstavljati jedan oblik emancipacije. Ali ne mora. U negativnom slučaju prijeti opasnost da svježe namaštana stvarnosti bude kidnapovana od strane ideološkog mainstreama – i kao takva proglašena jedinom mogućom. Iluzija aktivizma biva gorom od prvobitno nametnute, koje smo se, možda, uspjeli otarasiti. Sve je na vagi.
Toliko u teoretskom dijelu. Promućkaj pa prolij. Idemo dalje.
Konkretno, praktično posmatrajući, diljem interneta pronalazimo bezbroj bezazlenih egzemplara popularnog sabotiranja svakodnevice pod nazivom „life hacking“. Ova disciplina jeste buntovnička koliko je i šminkerska. Nabrojimo nekoliko primjera iz Njemačke gdje moderni life hacker ovog proljeća pastom za zube čisti farove ljubljenog automobila. Dobar fol. Kad imaš automobil. I zdrave zube. Savremeni njemački life hacker, dakle, ovih dana od jeftine IKEA – stolice gradi fancy bicikl za mališana.
Amir Kamber – Pogled sa “Zapadnog Balkona”Zapadnjački životni hacker je onaj koji podguznim grijačem u sjedištu suvozača podgrijava pizzu quattro stagioni to go. Life hacker postaješ kada ribarskim silkom sasiječeš bakin rolat. Kada usisivačem izvučeš kiku iz dugačke kćerkine kose. Njemački life hacker je Jürgen Klopp, trener Borussije iz Dortmunda, kada prizna da ćelavi, pa štampi objavi transfer dlaka s potiljka prema tjemenu.
U kontrastu s tim, nameće se logično pitanje: Kako biti life hacker u Sarajevu? E pa vrlo lako. Ako živiš ovdje onda to već jesi. Život u Bosni i Hercegovini 2013. godine sam po sebi posjeduje kvalitet jednog ogromnog savršeno izvedenog hacka. Pogledajte saobraćaj. Obratimo pažnju na sve te trojance u obliku bordo golfova jedinica. Pogledajte politiku. Obratimo pažnju na sve te političare koji ostaju na vlasti samo tako što istu tu vlast perfektno sabotiraju. Ovdje je life hacking odavno prerastao u life style. Ovdje se, ustvari, ne zna ko koga hakuje. Osim da sami sebe najviše hakujemo. Ima to tradiciju. U poređenju s njima njemački hackovi potpuno su nedorasli. I ne samo to. Autoru ovih redova je poznato da su bosanski life hackeri nedavno izvršili orkestrirani napad na njemački offline sistem.
Hm. Biću iskren. Jedan sam od njih. Kako sam ih napao? Tokom nedavne posjete Kelnu svratih do supermarketa (sir, salata, mlijeko). Umjesto eura u plastični šlic žičanih kupovnih kolica ubacio konvertibilnu marku. Cim! Klik! Upalilo. Kolica su pripala meni. Isti postupak ponovio u bio-marktu i susjednoj drogeriji (tamo ga treba malo duže cimati). Ispostavilo se da na svim lokacijama bosanska konvertibilna marka vrijedi koliko i euro. Ovo je tek početak. Kad se pročuje, puca sistem.
Autor: Amir Kamber
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić
