Golubija nevremena
Kraj Sebilja na Čaršiji mrtav golub. Prevrnuo se po zadnji put. Šuganer? Bila je to nekad jedna lijepa ptica. Ne. Sarajevski «pilot od perja» ne počiva u miru. Opkolili ga Japanci. Izgrizle džukele. Zapljuvala djeca.
Škljoc. Škljoc. Vau. Vau. Fuj. Fuj. Iznad tužnog trupla: šarene stolice, okrugli stolovi, majski suncobrani. Bosanska kahva – jedna marka. Bujrum. Pa rahat lokum. Pa čaša vode. Sat vremena prođe, konobar ne pita: Još nešto?
Meni para oči mrtav, mom gostu živ. Prijatelju Nijemcu ne dopada se baščaršijsko jato golubova. Gadi mu se. Zbijena formacija u srcu šehera. Zaštitni znak Sarajeva. Golubani u njegovoj domovini ne ispunjavaju sanitarne standarde. Progone ih. Tjeraju iz gradova. Sistematski gone s balkona (Tauben-Abwehr-System). Maltretiraju ih jastrebovima. Pokradoše im jaja, podvaljuju im antibaby pilule. Malo fali da se iscerim: Otkud toliki stepen mržnje na Zapadu?
Golubovi gube na popularnosti. Smatra afganistansko-austrijski filozof Fahim Amir (Univerzitet Linz). Po njemu, jedan od glavnih krivaca je Woody Allen. Teza je šupljikava ali zabavna: U filmu Stardust memories iz 1980. godine paranoični Allen golubove proziva: «letećim pacovima». Negativna krilatica. Fatalni zamah. Popularna metafora. Krvava svadba goluba i prljave šuge. Pečat negativne percepcije goluba kao urbane štetočine. Slavna golubija vremena – buy buy baby?
Oj živote, a kako su to nekad bile lijepe životinje. Oj živote, kako su, samo, ljudi nekad cijenili golubiju kaku. U obliku đubriva. Stoljećima. A sad im, kažu, nagriza mermer. Zagađuje objekte. Oj živote, kako su, nekada davno, pečeni golubovi ljudima padali u usta. A onda je došla mesna industrija i odlučila se za piliće. Oj živote, kako su nekad Sveti Duh, Homer, Sokrat, Aristotel, UN i Branko Ćopić voljeli golubove. A sad im nagriza mermer. Svijet se mijenja. Opet ništa više kao prije? Nije istina.
U Sarajevu su golubovi još uvijek na cijeni. Pitanje koliko dugo. Jednog dana, kad privreda stane na noge, kad BiH uđe u EU, hranjenje golubova, kraj Sebilja, u srcu Sarajeva, biće zabranjeno. Iz higijenskih razloga. Kamo onda s baščaršijskim jatom? Hoće li se borci za prava životinja moći izboriti za njihov ostanak? Ili će sarajevski golubovi nestati sa razglednice šehera. Poput nas za stolovima čaršijskog golubarnika, gdje kafa, još uvijek, košta marku. Rahat lokum. Čaša vode. Gdje je taj konobar?
