Melodije za muslimane, spavače i narkomane
Pikanterija za početak: Grad Hamburg odnedavno koristi klasičnu muziku u borbi protiv narkomana. Ovisnici se noću tjeraju ispred glavnog kolodvora tako što im se uperi vječni Mozart u uši. Neka beskonačno pila Bach. Može i Beethoven. Recimo 9. simfonija. Samo da vidite kako ujedinjeni evropski drogeraši bježe glavom bez obzira. Hamburg tako spriječava da ozbiljni poslovni ljudi, putnici i turisti, koji dakako znatiželjno hrle u ovaj grad, dobiju pogrešnu sliku o divnoj sjevernonjemačkoj halal metropoli – dunjaluku inače poznatoj po prvim Beatlesima, pristojnoj ribi, kao i po sasvim kulturno načičkanim bordelima u crvenoj četvrti «Reeparbahn». Viriti zabranjeno! Uhapšeni u iskrivljenom ogledalu realno nadrealne svjetske zbilje, radikalne akustične mjere iz Hamburga nas transportuju ravno u Guantanamo, gdje je CIA također upotrebljavala muziku kao oružje u paranoidnom «ratu protiv terora» i zlih ljudi. Iz magazina Spiegel saznajemo da američki DJ eksperti za istinu i mučenje zaista imaju širok, ali istančan glazbeni ukus, kada su u pitanju melodije za muslimane.
Tu su Metallica i Britney Spears. Neka trese Eminem bez prestanka. Odvrni Rage Against the Machine. Samo nek je glasno. The Bee Gees – do boli. Bruce Springsteen ide pod kožu: «Born in the U.S.A». Može Pink. Prince. Zatim Queen: «We Are the Champions». Pa onda opet sve ispočetka. Zatvorenik Ruhal Ahmad kaže da je priznao šta god su željeli. Englez porijeklom iz Bangladeša je u međuvremneu pušten na slobodu. Taj više ne sluša nikakvu muziku. Osim Kur\’ana s kasete. Sve ostalo – Meho gasi! Meat Loaf. Marilyn Manson. Christina Aguilera. Kako bi bol bio veći, učinak u ušima intenzivniji, ispitivači bi u ćelijima Guantanama putem klima-uređaja drastično spuštali temperaturu, opisuje Ruhal Ahmad. Ozebli osumnjičeni su na preslušanjima bili primorani da u takozvanoj poziciji stresa („stress position“) satima trpe glasnu muziku. Niti čuče. Niti sjede. Niti stoje. Sve dok ne pokleknu. I ne priznaju. Sve. Što znaju i ne znaju.
Praksa akustičnog mučenja rezultat je duge tradicije. Ne samo američke. Akustika je jedna od najstarijih eksperimentalnih nauka. Njeni korijeni sežu od starih Grka, preko matorih Kineza sve do metuzalemskih Metuzalema. Ali ko nas pita za njih. Od tridesetih godina prošlog stoljeća, uporedo s porastom gustine saobraćaja, paralelno s povećanjem industrijske buke na radnom mjestu, bilježimo prva znanstveno potkovana istraživanja vezana za fenomene akustičnog trovanja (Frederik C. Bartlett: «Problem of Noise», 1934). Nauka utvrđuje izravnu korespondenciju između buke i bolesti. U recentno objavljenom radu Prof. Eberhard Greiser (Bremen) upozorava da srčane bolesti, moždani udar i rak alarmantno vrebaju ispod takozvanog «zvučnog tepiha» u okolini kelnsko-bonskog aerodroma. Rizik teške bolesti drastično raste kod osoba tokom noći izloženih konstantnom zvučnom valu od 40 avionskih decibela i više, tvrdi Eberhard Greiser, pozivajući se na terenski dokazanu medicinsku sponu između nesvjesne slušne percepcije, stresa i imuniteta. Dijagnoza profesora Greisera ne uznemiruje samo multimilionske poduzetnike koji rade na proširenju megalomanskog aerodroma u Frankfurtu na Majni, već i brojne sasvim obične bračne parove. U čijim krevetima se dobro zna ko hrče (60-80 db) a ko puše (10-20 db). Pažnja! Teroristi prijete i u spavaćim sobama.
Pikanterija za kraj: U gradu Rize na sjeveroistoku Republike Turske došlo je do svojevrsnog religiozno-akustičnog incidenta, javlja CNN-Türk. Nepoznatom kompjuterskom hakeru pošlo je za rukom da manipulira centralno radijsko emitovanje ezana, kojeg svakodnevno preuzima velika većina gradskih džamija. Gluho bilo. Sa 170 munara tog jutra orila se turska narodna muzika sumnjive kvalitete. Pet dugih minuta. Čaršijski muftija Iliyas Serenli oštro je osudio ovaj teroristički napad na uši i srce, riječima: «Miriše na sabotažu».
