Karneval u Trećem Reichu
Hitler je volio karneval. To ne znači da je u nacističkoj Njemačkoj bilo dozvoljeno sprdati se s Führerom. Iz svečanih prostorija uklanjale su se slike diktatora. Da slučajno ne bi ko došao na ideju okrenuti portret naopačke. Karnevalisti koji bi u humorističkim govorima čačkali u Adolfa, bili su skidani sa scene. Njih nije bilo baš previše. Ipak ružna priča. Iz davnih vremena. Karneval u današnjem Kelnu za mnoge predstavlja samo dobru zabavu. I ništa više.
«Ghhššš. Poštovani putnici Hair Bosne, obraća Vam se Vaš kapiten Salko Hadžihavić na letu od Sarajeva ka Kelnu. Ksssššš. Izvinjamo se zbog turbulencija iznad Salzburga. Fakat nije bilo do nas. Ghš. Trenutno prelijećemo Frankfurt preko Majne, rrrhhhhh, kroz otprilike pola sata bi trebali sletiti na aerodrom finalne destinacije. Vrijeme u Kelnu, pretežno oblačno, temperature oko nule. Zrrrž. Upozoravamo gospodu muške putnike koji prvi put prilikom karnevala posjećuju Keln. Postoji opasnost da vas neposredno nakon pasoške kontrole zaskoče namaškarene Švabzzz. Onaj. Njemice. Moguće je da ćete bez pitanja biti poljubljeni u obraz. Nakon toga može se desiti Vam žene makazama unakaze kravatu. Opet vas cmoknu. I naglo zbrišu. Ne uzrujavajte se. Poštujte običaje. Ostanite smireni. U okviru kelnskog karnevala sve je nenormalno sasvim normalno. Ghhššš. Savjetujemo da si već sada spremite kravatu na sigurno mjesto.»
Over. Tako bi otprilike mogla glasiti uputa upućenog pilota Hair Bosne prije slijetanja na aerodrom u Kelnu, u četvrtak (Weiberfastnacht), prvog dana uličnog karnevala, uoči takozvane Čiste srijede, Pepelnice («Aschermittwoch») – sedam dana prije početka katoličkog posta. Tog četvrtka kostimirane dame preuzimaju vlast, izlaze najčešće bez muških partnera u grad, prakticiraju žensko ludilo. Zafrkavaju tuđe frajere. Vrše vruću predigru svega onoga što će se desti idućih dana, kada Keln postaje karnevalska prijestolnica Njemačke, magnet za stampedo turista, koji od 19. stoljeća masovno maskirano mimohode Keln. Gladni veselja, zabave. Žedni alkohola. Princip je jednostavan. Preko dana maškare uživaju u šareno pompoznim povorkama («Zoch»). Uveče se dernečenje nastavlja u kafanama, dikotekama, klubovima.
Najveća povorka tutnji u pokladni ponedjeljak (Rosenmontag). Na ulicama, prozorima i tribinama, u ritmu muzike, gega se preko milion gledatelja. Preobučeni u tarzane, tampone, kaladonte, pink pantere, najaobičnije klovnove. U organiziranoj povorci učestvuje deset hiljada kostimiranih. Karnevalska društva plešu, sviraju i pjevaju – prezentirajući viceve, persiflaže ili politički folove na odgovarajućim alegorijskim kolima. Ove godine na meti karnevalista: Merkel uči prvačiće kako se prave dugovi. Berlusconi pliva u moru ženskih grudi. Bankarski zombi-plesači imitiraju Michael Jacksona iz spota za Thriller. Sa zadnjih kola sedam kilometara dugačke povorke maše nam otkačeno trojstvo, cetralni likovi karnevala: princ, djevica i seljak. Oni, kao i ostali učesnici, publiku časte slatkišima, alkoholom i cvijećem. Prolazeći mimo pučanstva milosrdni Princ ponosno uzvikuje «Kölle!» (Keln) a podanici veselo uzvraćaju «Alaaf!» (karnevalski pozdrav).
U svježe objavljenoj knjizi «Kölle Alaaf und Heil Hitler» autori Carl Dietmar und Markus Leifeld pažnju posvećuju maškarama za vrijeme Trećeg Reicha. Tabuiziranim ulicama nacističke istorije patroliraju povorke sa antisemtiskim parolama. Jednog gadnog ponedjeljka, tridesetih godina prošlog stoljeće, nastala je fotografija koja dokumentira kelnske karneveliste preobučene u bradate Jevreje. Na transparentima velikim slovima piše: «Die letzten ziehen ab. (…) ’Mer machen nur e kleines Ausflügche.\’» U prevodu: «Posljednji odlaze. (…) \’Odosmo na mali izlet.\’» Iz vrijedne knjige o mračnoj strani maskiranog veselja saznajemo na koji način su nacisti instrumentalizirali karneval u ideološke svrhe. To naravno ne iznenađuje, budući da su Hitler i Goebbels uvijek tražili blizinu široke narodne mase. Ono što uznemiruje jeste arogancija putem koje današnja karnevalistička društva ignoriraju pokvareni odlomak prošlosti. Nakon publikacije teksta autorski dvojac Dietmar/Leifeld bio je izložen prijetnjama. Bezbrižna masa ne voli kad joj neko kvari ćeif.
