Kakvi komentatori – takav narod
Nije lako biti dobar komentator. U zemlji stručnjaka za sporedne stvari. Tamo gdje prosječni gledatelj o fudbalu zna mnogo više od tebe. Kako ljudima reći nešto novo i zanimljivo? Kad svi kuže ionako sve. I svašta. Zna se ko tvrdo – a ko mehko igra. Šta god na terenu da se dogodi, šuplje historijske analogije nalaze se nadomak ruke. O Gani, Englezima, Sjevernoj i Južnoj Koreji, Dancima, Brazilu, Novom Zelandu, Slovačkoj, Australiji. Odmah pokraj pepeljare i hladne pive. U ljetnim baštama. U kojima muškarci dlakavih nogu, u znojnim papučama mudruju o strategijama selektora i mutnim mentalitetima igrača. Kako biti dobar komentator? Kad je svaka riječ unaprijed plitka. Kao tanki plazma televizor. Kupljen na kredit.
U Bosni i Hercegovini situacija nije nimalo bolja. Gora nego u Njemačkoj. Ovdje se komentator natječe s nepreglednom masom samoukih stručnjaka koji, zahvaljujući manjku pametnija posla, raspolažu nevjerovatnim viškom beskorisno bitnih informacija. Kakvom statistikom, kojim podatkom zadovoljiti takve gledatelje? Ako ne pričom o porodičnoj situaciji tog i tog sudije, koji je svoj prvi internacionalni meč svirao te i te godine, koji se završio tako i tako. „Možda još spomenuti i to da je djed od sudijine supruge također bio sudac.“ Hrapavim glasom rekao bi Marjan Mijajlović, Srbijanac, vatreni fan reprezentacije Bosne i Hercegovine. Komentator, koga je javni emiter iz Republike Srpske izbacio u poluvremenu prve utakmice svjetskog prvenstva. Navodno zbog žalbi gledatelja. Medijska šizofrenija. Ljudi u Marjanu Mijajloviću čuju svoj glas, koji njima ne pripada.
I njemačke kolege imaju svojih bisera. Znaju i oni zavrnuti loptu. Gerhard Delling je svojevremeno prokomentirao: „Bace li ga u hladnu vodu, grdno će se opržiti!“ Vrh rang liste u Njemačkoj još uvijek brani komentator Heribert Faßbender s antologijskim posmatranjima kao što su: „Rezultat je 1:1, a moglo je biti i obrnuto.“ Pored njega tu je i Werner Hansch. Ovaj veliki ekspert uopće nije vjerovao u brojeve: „Statistički gledano svaki četvrti čovjek je Kinez. Kako to da na terenu nema niti jednog?“ Tokom svjetskog prvenstva televizijske zvijezde u Njemačkoj palamude prije i poslije utakmica: trener Borussia Dortmunda – Jürgen Klopp, bivši igrač Beyern Münchena – Mehmert Scholl i proslavljeni njemački reprezentativac Günther Netzer. Glasovi komentatora, za vrijeme utakmice, većinu gledatelja nerviraju. Ali oni ne stoje u prvom planu.
Za razliku od profesionalaca koji trešte iz bosanskohercegovačkih tv aparata. Javni emiteri Bosne i Hercegovine u eter šalju glasove preuzbuđenih komentatora, koji nažalost nisu otputovali u Južnu Afriku, već čuče u betonskim zgradama domaćih radio-televizija. Iz njihovih glasova izbija čežnja gledatelja da postane dio velikog fudbalskog svijeta. Sudionik u Fifinoj fikciji. Komentatori izabrani po nacionalnom ključu moraju biti zrno luđi od deformirane sportske javnosti kako bi opravdali svoje radno mjesto. Gledatelji tako tjeraju komentatora da bude veći fudbalski freak od njih. On je njihov sluga. Njihov glas. Kakvi komentatori – takav narod.
