Zaobilaznica
Spasitelj rudara, čileanski predsjednik Sebastián Piñera prilikom posjete kolegi Christianu Wulffu u berlinskom dvorcu Bellevue upisao se u knjigu gostiju citirajući prvu, pogrešnu, zbog nacističke prošlosti ukinutu strofu njemačke himne: „Deutschland über alles“ (Njemačka iznad svega). Ljubazno upozoren, Piñera se ispričao domaćinu uz objašnjenje kako je želio izraziti poštovanje prema Nijemcima, neobavezno dopunivši da su ga svojevremeno, tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je kao klinac u Čileu pohađao njemačku školu, naučili stihovima: „Deutschland über alles“, odnosno kako mu je žao što nije znao da je tekst u međuvremenu postao tabu. Sebastián Piñera time dokazuje talenat za retoričke promašaje, u koji se također možemo uvjeriti gledajući erotski youtube hit, objavljen nakon spašavanja rudara, u kome presretni predsjednik holandskim novinarima uzbuđeno priznaje da je proveo noć s njima («I spent with them the hole night»).
Sebastián Piñera, pored toga, smotano upućuje na sumnjivi deficit latinskoameričke svijesti po pitanju nacističkih zločina. Više o manjku saznajemo od profesorice Maria Luiza Tucci Carneiro, autorice brojnih studija o antisemitizmu na prostoru Latinske Amerike. Carneiro upozorava na popularnost neonacizma u Brazilu, koji se, između ostalog, banalno ukazuje u rodnim listovima s imenima kao što Hitler, Himmler ili Eichmann. Ništa čudno. U debelom telefonskom imeniku Sao Paula pronalazimo broj čovjeka najozbiljnije zavedenog kao: Himmler Hitler Göring Ferreira Santos. Neonacistički afinitet Latinske Amerike vuče korijene iz Drugog svjetskog rata. Brazilski diktator, mrzitelj Jevreja Getulio Vargas do 1942. godine marljivo je sarađivao s Trećim rajhom. Blizak italijanskom fašizmu, tadašnji argentinski predsjednik Juan Domingo Perón intenzivno flertaše s Mussolinijem. Zbog toga, nakon kapitulacije, ratni zločinci brzo pronalaze utočišta u Brazili i Argentini, do Čilea i Bolivije nije dalek put.
Crtice s puta: Njemački nacisti razbježali su linijima pacova („Rattenlinie“) preko Alpa, Austrije, Italije, Roma do Đenove – gdje su, između ostalog, mogli računati s podrškom crkve, otjelotvorenoj u liku austrijskog biskupa Aloisa Hudala, koji je sređivao papire i izdavao manastirske kapuljače. Argentinski biro u Đenovi, za razliku od drugih ureda za iseljenje, priznavao je dubiozne nacističke dokumente opečaćene od strane Crvenog krsta. Ciao ragazzi! U Latinskoj Americi zločinci bacaju sidro: Bivši SS oficir Erich Priebke otvara prodavnicu kulinarskih specijaliteta. Dr. Josef Mengele radi kao mehaničar. Njegov asistent, Aribert Heim, zaboravljen po tome što je logorašima špricao benzin u vene štopajuću smrt, nestaje na jugu Čilea. Adolf Eichmann traži nove izazove u tekstilnoj industriji. Nacisti profitiraju od podrške domaćina. Bjeguncima leđa čuvaju rehabilitirani činovnici u domovini. Adolf Eichmann biva uhapšen početkom šezdesetih godina. Kidnapovanje, bez znanja njemačkog ministarskva vanjskih poslova(!), obavlja izraelski Mossad.
Latinskoameričkom zaobilaznicom stižemo do aktualno otvorene rane: Nekadašnje njemačko ministarstvo vanjskih poslova (Auswärtiges Amt) učestvovalo je mnogo aktivnije u Holocaustu nego što se dosad pretpostavljalo. Ovaj zaključak rezultira iz upravo objavljenog izvještaja istorijske komisije (Conze/Frei/Hays/Zimmermann) koja na 900 stranica razlaže zašto su diplomati bili upleteni u zločine i kako su mračnu mrlju nakon Drugog svjetskog rata uspjeli zataškati. Vrlo jednostavno – diplomatske ubice zadržale su ključne pozicije i u miru. Knjiga pod nazivom «Služba i prošlost» (Das Amt und die Vergangenheit) demaskira kontinuitet njemačke elite prije i poslije rata. Komisija upire prst u laž o buntovnicima iz ministarsva vanjskih poslova. Jedan od njih, Ernst von Weizsäcker, otac bivšeg predsjednika Richarda von Weizsäckera, dokazano je lagao pred sudom u Nürnbergu. Na stolu dokumenti s potpisima. Deportacija Jevreja iz Francuske. Oduzimanje državljanstva Thomasu Mannu. Kein Problem. Neki mu se sjećaju supruge, koja je tokom procesa drhtavim glasom molila sudije: «Pogledajte mu ruke, kako bi takve ruke mogle bilo šta potpisati?»
