Marš na ples
Cha-Cha-Cha! Broj stanovnika na planeti Zemlji ove godine dostiže 7 milijardi. Poredamo li se, rame uz rame, jedan do drugoga, pokrivamo površinu od 1200 kvadratnih kilometara. Gusto postrojena pupulacija staje u grad Los Angeles, izračunali su naučnici National Geographica. Pitanje broj jedan: Šta će svi ti ljudi u Los Angelesu? Pitanje broj dva: Kako toliki narod navući u Kaliforniju? Pitanje broj tri: Ko će ljudima pripaziti na kuću, stan, vikendicu, punicu i televizor? Lopovi vrebaju. Statističari šize. Dovoljno prostora za zabavu? Razmahani plesač koristi 0,55 m² u prosjeku. U tom slučaju nam je svima sasvim dovoljan dancefloor veličine 3850 četvornih metara. Đuture đuskajući, 7 000 000 000 homo sapiensa savršeno pašu u Arapski Emirat Dubai. Taman. Ili na glečer Džuno u Aljasci. Sjajno. Oduvijek smo znali da su tamo najbolji derneci
Night fever, night fever! Mrdamo dalje. Godina 2024. Tražimo novi dancefloor. Party za 8 milijardi. Kada dođe 2045. stižemo do 9 milijardi. Da li će se onda za Aziju i Afriku naći riže i somuna? Ostaje da se vidi. I previdi. Budući da problem siromaštva nije stvar količine već distribucije. Budući da je trenutno bitno samo ono što nama je trenutno bitno. Budući da je tako vazda bilo. Otkako je Adam kihnuo. Otkako je majmunima, koji su prohodali na dvije noge, naglo porastao mozak. Ključnu razliku između predaka i nas teško pronalazimo u pripadnosti jednoj ili drugoj političkoj stranci, opciji, struji, krvnoj grupi, ovom ili onom plemenu. Veća je razlika, valjda, u onome što smo uspjeli napraviti od ovo malo svijeta. U kosmički kratkom roku. Kompleksnost mahinacije prevazilazi moć percepcije.
La Cucaracha, la Cucaracha! Ko pojednostavi – pobjeđuje na izborima. Postaje predsjednik. Moderira kviz na televiziji. Kladi se na berzi. Osvaja žene. Otpušta radnike. Globalni klub simplifikatora broji više članova od facebooka. Svjetonazor drugačiji, operacija ista. Jednome je jedna knjiga dovoljna. Drugome internet. Treći žali prošlost. Četvrti vjeruje u digitalnu revoluciju. Petome je svega dosta. Ah, kako bi sve bilo jednostavno kada bi svako radio svoj posao, zapomaže šesti. Sedmi priprema zavjeru, Osmi odavno ratuje. Deveti gine za ideale. Deseti se drži osnovnih pravila gramatike, predavajući da je život pregledniji nego što nam se čini. Ovom zadnjem je situacija do te mjere jasna, da bi čak, jednog dana, možda mogao napisati neku debelu knjigu o nastanku nečega iz nečega.
Svi marš na ples! Prema procjenama nezavisnh naučnika, svih deset gore nabrojanih stereotipa, rame uz rame, bez stiskanja mogu stati na moj Zapadni Balkon. Lakat do lakta. Na četvrti sprat. Dobrodošli u balkonsku utopiju jednostavnosti. Kada dernek počne, kada DJ Saksija pusti muziku, neko, čisto matematički gledano, mora letiti preko gelendera. Pitanje je ko? U najboljem slučaju statističar s početka teksta. Isti onaj mudrac koji nas je postrojio u Los Angeles. Kao na streljanje. Plitko sugerirajući da na planeti ima dovoljno prostora za 7 milijardi ljudi. I mnogo više. Da. Naravno. Ali samo pod uslovom da odustanemo od jednostavnosti statistike. Od parole i plakata. Ideologije geografski povlaštene manjine. Koja se prodaje kao da nije ideologija. Već istina. Spas. Kako izaći iz nacionalnog iglua? Na tanak led. Lako: Jedan, dva, cha-cha-cha!
