Šifra straha
Andreas Behring Breivik postigao je što je želio. Pišemo o njemu. Izašla mu je slika. Znamo kako izgleda. Čuli smo za manifest od 1500 strana. Pročitali ga novinari. Prepričavaju po novinama. Ružan mit širi krake. Eno monstruma na youtub-u. Postavio film, dvanaest minuta desnog ekstremizma. Bavio se ekološkom poljuprivredom. Svađao s ocem. Slušao hip-hop i elektronsku muziku. Igrao fudbal i odbojku na plaži. Čitao Hobbesa, Lockea, Kanta i Kafku. Koristi parfem Chanel Platinum. Mrzi muslimane i multikulturaliste. Poštuje Bismarkca i Churchilla. Obožava Putina. Drži do principa. Misli da je krstaški ratnik. Branitelj Evrope. Zašto mu se knjiga zove «2083. Evropska deklaracija nezavisnosti»? Zato što je izračunao da će do tad stari kontinent biti slobodan. Muslimani i marksisti deportovani. Andreas Behring Breivik, kaže, učinio je prvi korak. Borba je počela.
Medijski pristup zločinu u Norveškoj slijep je na jedno oko. Televizije, novine i internet-portali ponavljaju grešku iz prošlosti. Andreas Behring Breivik postupio je po detaljno razrađenom planu, prema kojem masovni mediji služe kao bina za širenje poruke – bez koje poduhvat ne bi imao smisla. Naravno, mediji nisu uzrok zločina. Ali bez njih on ne bi bio počinjen. Poput ubica sličnog profila, Norvežanin za sobom ostavlja multimedijalne dokumente, jer želi biti zapažen. Kao dvojica momaka iz američkog gradića Littleton, koji su se 1999. godine ispred kamere pitali da li će Quentin Tarantino ili Steven Spielberg snimiti film o njima, prije nego što su upucali trinaest školaraca, plavokosi Behring sada se vjerovatno pita – kako, kome i čemu će njegov čin u budućnosti biti podloga. Nažalost, u većini izvještaja novinari ne prepoznaju da su dio ubilačke fantazije.
Detaljima iz života «monstruma» ne bi se trebali toliko baviti koliko profilom društva u kojem je ubica pritisnuo okidač. Atentatora tako pronalazimo u magnetnom polju anti-islamske desno konzervativne političke scene, čiji uspon, između ostalog, posmatramo u Norveškoj, Nizozemskoj, Finskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Šifra straha svugdje je ista: «Mi moramo konačno nešto učiniti protiv njih.» Andreas Behring Breivik je uradio svoje. Zanimljivo kako reagiruju sličnomišljenici. Elektronskih 1500 stranica pamfleta uoči napada dobile su desno-populističke organizacije u Njemačkoj. Među njima navodno i Pro-Köln, anti-islamski pokret protiv izgradnje džamije u gradu, inicijativa koju Behring u svom manifestu poimenice podržava. Predstavnica kelnske desnice, advokatica Judith Wolters, ograđuje se od terora argumentima policije i mainstream medija: Andreas Behring Breivik je poremećeni pojedinac, ekstremista, atentator niotkuda.
Ko kaže niotkuda, ne mora razmišljati otkuda. Uvijek najlakše objašnjenje. Ima još jedno: Glasnogovornik savezne frakcije CDU/CSU Hans-Peter Uhl za radio Deutschlandfunk najozbiljnije izjavljuje da je teroristički čin u Norveškoj «rođen na internetu». Oštra analiza. Genijalni konzervativac elegantno nadovezuje da bi zbog toga u budućnosti trebali bolje kontrolirati mrežu. Tako se rješavaju problemi. Izjava Hans-Peter Uhla izazvala je na twitteru lavinu komentara i ideja – šta je sve internetu još rođeno: «vremenska prognoza, stid, tvoja mama, istina i Chuck Norris».
