Vrijeme – kvalitetna njemačka proizvodnja
U Evropi su, nekoć, kažu, bogovi i šejtani gospodarili vremenom, stvarali, dijelili i uzimali sekunde, minute i nove godine. Taj zadatak, u međuvremenu, mnogo preciznije, obavlja njemački «Fizičko-tehnički institut» (PTB) u bukovom šumarku kod Braunschweiga – pomoću svojevrsnog atomskog sata CSF1. Ultra tačni činovnici iz Braunschweiga savršeno izvagano vrijeme prosljeđuju kolegema u Mainflingenu, u blizini Frankfurta. Radio predajnik DCF77 zakonom blagoslovljene sekunde, potom, odatle, šalje u široki evropski eter. Frankfurtske kazaljke imaju prečnik od 2000 kilometara. Pokrivaju Štokholm, Tripolis, Sarajevo, Atinu i Kijev. Prema njima se orijentiraju «radiokontrolirani» satovi na rukama Evropljana, milioni budilica u spavaćim sobama, vozovi, berze, toplane, aerodromi, tempirane pokretne roletne, jutarnji tv programi i crkvena zvona.
Andreas Bauch, direktor PTB-a, proizvođač vremena, tvrdi da njemački hightech sat dosad nije odaslao niti jedan pogrešan signal. Satovi primaoca najčešće ispadaju iz takta zbog lokalnih kvarova, drži Bauch, recimo, zbog pijeska ili prašine ispod displeja. Uprkos tome. Postavlja se logično pitanje – kako bi uopće primijetili da Frankfurtske kazaljke frljavo kucaju, s obzirom na to da bi se, u slučaju havarije, svi glavni satovi ponašali jednako netačno? Podrazumijeva se, nikako. Povjerenje je jedina alternativa, u rad revnosnih njemačkih fizičara i činovnika u Braunschweigu i Frankfurtu, koji svakog dana pridonose objektivnu žrtvu od osam sati radnog vremena, održavajući atomski sat CSF1 na životu, njegujući kablove i lasere, služeći tamošnjim monitorima i oscilografima.
U Evropi je, nekoć, kažu, narod sekundu definirao kao 86400 djelić dana (24 X 60 X 60). Bilo pa prošlo. Nauka je, u međuvremenu, utvrdila da zemaljska kugla uopće ne rotira ravnomjerno. To znači da svaki dan nije isti. Čovjek se više ne može osloniti na zvijezde, dan i noć, proljeće, ljeto, jesen i zimu. Ispostavlja se da je potpuno izgubljen bez njemačkog ultra tačnog sata CSF1, specijalne atomske fontane, u kojoj sićušni atomi cezijuma-133 božanstveno titraju, 9 192 631 770 puta u sekundi, fabricirajući ono nešto što zovemo vrijeme. Andreas Bauch, šef fabrike, ponosno tvrdi kako je sat u Braunschweigu tako konstruiran da mu je «potrebno 40 miliona godina da promaši jednu sekundu». Lični cilj Nijemca u produkciji sve tačnijeg vakta: Prodor do 16. mjesta iza zareza.
Herr Bauchu iz Braunschweiga valja držati fige, makar idućih 40 miliona godina. Jer konkurencija na spava. U ovom trenutku, ukupno 300 ultra preciznih satova, raspršenih diljem globusa, biju bitku za najtačniju sekundu. Pobjednika očekuje vječna slava, možda Nobelova nagrada, u svakom slučaju grob i nadgrobna ploča od plemenita mermera. Zašto? Zato što njemački «Fizičko-tehnički institut» nudi odgovor na jedno od ključnih pitanja čovječanstva. Budući da znamo da se sekunde i minute, evo, proizvode u bukovom šumarku u blizini Bruanschweiga, i da nam Nova godina dolazi preko Frankfurta, ujedno i odjedanput, jedna prastara filozofska zagonetka postaje sasvim providna: Šta je to zapravo vrijeme? Odgovor je jednostavan. Vrijeme je kvalitetna njemačka proizvodnja.
