Blog koji je promijenio svijet
Nastanak bloga, koji će promijeniti svijet, zbog bolesti autora dugo je bio odgađan. Možda predugo. O kobnoj bolesti kasnije nešto više. Pored objektivnih psihosomatskih poremećaja, revolucionarnom štivu poput gomile teških balvana, ispriječila se bila takozvana sudbina, izrešetana bazukom svakodnevnih obaveza i događaja, bum, tras, fljas, nabrojimo neke od njih: rođenje djeteta, vatrogasci u komšiluku, računi, prazan frižider, popravak bicikla, higijena braka, aktualiziranje appova u smartfonu, posjeta zubaru, televizija, novine, internet, čaj, kafa, kviz, usisivač, krpa, veš, poljubac, pošta, šetnja, auto, tramvaj, šoping i smrt punice. Katalog opravdanih razloga usko vezanih za odlaganje teksta, što obilježava početak nove ere, mogao bi se svakako nastaviti u nedogled. O njemu nekom drugo prilikom.
Vratimo se dijagnozi blogerove, i ne samo njegove, bolesti: prokrastinacija – patološko odlaganje. Kada manjak organizacije postane life style, ključni potezi privatne, političke ili pjesničke prirode, neminovno kasne. Moto: «Bolje sutra nego prekosutra». Polako. Easy. Mañana. Prokrastinacija (lat. procrastinatio, pro – «za», cras – «sutra») opisuje globalni simptom stresom umreženih subjekata, kojima nikada nije lakše bilo izbjeći uspjeh, baveći se sporednim stvarima. Pješadiju prokrastinatora, recimo, čine studenti, koji vječno pripremaju ispite. Konjica profesora elegantno prokrastinira, argumentirajući gomilama knjiga koje nikad neće pročitati. Kraljica je u šopingu, a kralja svih prokrastinatora otjelotvoruje predsjednik države. U Njemačkoj, u toj ulozi trenutno brilira Christian Wulff, poglavar iz dvorca Bellevue – sedmicama odlagajući ostavku.
Međutim, za Nijemce, kao uvijek, postoji nada. U gradu Münsteru pacijenti pronalaze profesionalnu pomoć u «Ambulanti za prokrastinaciju». (Prokrastinationsambulanz). Psihoterapeuti tamošnjeg univerziteta (Westfälische Wilhelms-Universität Münster) pogođene osobe liječe korisnim vježbama i savjetima iz oblasti pravovremenog otpočinjanja («Pünktlich anfangen») i realnog planiranja («Realistisch planen»). Specijalnu ambulantu na zapadu Berlinske republike krasi pristojan nastup na internetu. Posjetiocima stranice pruža se mogućnost da online provjere sklonost ka patološkom odugovlačenju. Na kraju ankete stoji rezulat. Pozitivan ili negativan. Kvaka je u tome što kandidati precizno klikajući imaju apsolvirati naporan test, koji je kao takav dušu dao za odgoditi ga za kasnije. Prije samospoznaje, bolje ipak još jednom čekirati facebook, napisati mail, osjeći nokte, oprati suđe, nazvati nekoga, zapaliti cigaretu…
Da li prokrastinacija ima pozitivne efekte? Naravno. Prokrastinatori kasnije vode ratove. Logično bi bilo da kasnije i umiru. Da. Život je na strani prokrastrinatora. Život odgađa smrt. Sve su prilike da i evolucija namjerno odugovlači. Zašto? Eh, to treba pitati morske spužve. Bog je mogao svijet stvoriti u trenu. Pa nije. Valjda. Rastegao na heftu dana. Zašto? Hajd znaj. Praznina odgođenih obaveza proizvodi mentalne parcele s one strane pragmatičnosti. Oslobađa puteve kojima iz dana u dan batrljamo, nekad uz manje, ponekad uz više loše savjesti da nešto propuštamo, nekakav rok, termin, deadline, nešto važno, veliko i sigurno vrlo bitno. Duž jedne takve trase nastao je ovaj tekst, između ručka i večere. Otprilike popodne. Sasvim je izvjesno da će ovaj blog promijeniti svijet. A možda i neće.
