Minarett-Attack
U kompjuterskoj igrici «Minarett-Attack» korisnik interneta uništava munare koje poput otrovnih gljiva niču iz digitalne Švicarske. Po uzoru na popularnu pucačku igru «Moorhuhn» u kojoj tamanimo kokoške, ovdje svako malo na fundamentalistički balkon izleti mali mujezin. U zrak dignutih ruku. Sve sa fesom. Brkovima i bradom. Šicaj. Ne daj efendiji da ga kod nas zauči. Grlate muslimane što prije treba skinuti sa scene. Kliknite ga, odmah. Inače ste izgubili. Na ekranu će vam se pojaviti Game Over. To u prevodu znači Allahimanet. Online igrica Minarett-Attack nastala je u okviru desne inicijative i referenduma (29.11.2009) protiv gradnje munara u Švicarskoj. Iza marketinške kampanje, pod motom KISS (Keep it Simple and Stupid) stoji neonacistički inspirisani Nijemac Alexandar Segert. Tvorac rasističkih švicarskih plakata (u čiji opus spada onaj na kojem bijele iz tora tjeraju crne ovce) u medijima otvoreno izjavljuje da bi političku propagandu, bez problema, rado dizajnirao i za ljevicu. Bi on.
Minarett-Attack reklamira retardiranu rasističku ideologiju koja je mentalno ograničena na tlo i krv. Blut und Boden. Opasna stvar. U ime zapadno-balkonskog ministarstva unutrašnjih poslova hladno ne prepuručujemo prakticiranje ove pucačke igrice. Osim možda, u samoiscjeliteljske svrhe, ekstremnoj braći muslimanima koji na svom desnom ekranu, u licu junaka iz igrice, zaista prepoznaju svoju bradu i brkove, koje je u binarnom mi-vi-kodu programirao jedan te isti izumitelj mržnje. Androgeni programer profesionalac zaposlen u neutralno-radikalnom, švicarsko-teheranskom IT sektoru, spreman da za euro više svakog čovjeka, danas njih, sutra tebe, ošine kako lijevom tako desnom ideološkom šakom ravno u lice. Ili da nam možda zapali kuću. Crkvu ili munaru. Zavisi.
U Prijedoru su jednom zapalili munaru. U ratu. Ali nećemo sad o tome. Ustvari hoćemo. Gori li gori. Nikako da stane. Čaršijska džamija. Evo već sedamnaest godina. Jasno vidim vatru sa četvrtog sprata u Njemačkoj, u koju su me protjerali da ne smetam jednima već drugima. Pazi ti njega kako se raširio na Zapadnom Balkonu, ko Turčin nad Bečom, mogao bi pomisliti kolega kelnski neonacist odozdo, samo da me snimi kako sam mu zauzeo krvavi komadić domovine. Desno zatucani populisti u Kelnu podržavaju švicarsku inicijativu. Rasisti iz mog novog grada ovih dana garant marljivo raspaljuju po digitalnom Minarett-Attacku, vjerovatno pomalo tugaljivog srca, zato što nisu uspjeli zaustaviti dizanje 55 metara visokog muslimanskog koplja u Kelnu.
Pazi sad. S druge strane, tim istim, na sreću još uvijek usamljenim, neonacistima u Kelnu je sigurno izuzetno drago da se javno-tajno vrlo dobro razumiju i sarađuju sa ekstremnim krilom palestinskih fundamentalista u istoj ovoj Njemačkoj, recimo, kad su u pitanju akcije i PR protiv Izraelaca. Kao što je zagriženim Izraelcima duša na ulici vidjeti kad, na demonstracijama kontra njih, pokoji Palestinac musliman pod ruku prohoda s njemačkim neonacistima. Onda i oni imaju dokaz. Najkasnije tad se postavlja problem kako tu istinu prezentirati široj javnosti. A tu ulazi u igru marketing. I ljudi poput Aleksandar Segera, koji smišljaju i programiraju populističke kampanje protiv sviju i za svakoga. Oni to najbolje rade. Takvi maheri znaju da je tvrd identitet šuplja priča. Da je okorjela masa produkt površnog marketinga. Uvijek bio. Upravu su. Nažalost. Keep it simple and stupid. Marketing je star koliko i nacionalna mržnja. Krv i tlo.
