Građanin Horst
Ovo je priča o građaninu Horstu. Sjeverna Njemačka. Gradić Osterode. Zimzeleni obronci Harca. Brda otprilike kao u srednjoj Bosni. Možda ne baš toliko visoka. Ali kad padne noć jednako mračna. Nacionalni park Harc poznat je po rijetkim zvijerkama i velikim piscima. Protiv demona samoće ovdje je, nekoć, perom mačevao tajni agent istine pod imenom Johann Wolfgang von Goethe. Gore, duboko, na dnu visinskih močvara Harca pisac Goethe pronašao je svoga Fausta. Tragedije prvi dio. Danas, ovim čudesnim gorskim vijencima patrolira građanin Horst. Prijevremeno penzionirani umirovljenik naoružan viškom svijesti. Šejtanska posla. Građanin Horst Nilges potpisao je pakt sa pravnom državom. On je Non-stop na dužnosti. Horst je civil saobraćajac u borbi protiv vječnog bezakonja. Preosviješteni građanin Horst drži rekord po broju podnijetih prijava protiv sugrađana koji krše saobraćajne propise. Ko se na ono malo asfalta u Harcu pogrešno parkira, Horst ga pismeno prijavi. Pravila su tu da ih se pridržavamo. Horst je shvatio smisao demokratije. U posljednih četiri godine 18 000 otkucanih. On je objektivan. On ne pravi razliku. Gradić Osterode broji svega 24 000 žitelja. Nema koga taj nije. Horst pravdu vidi. Jer Horst pravdu traži. Čuvajte se Horsta!
Pljunuti Robert Deniro u ulozi civilno okuraženog „Taksiste“ u New Yorku, građanin Horst smireno kruži mjestašcem Osterode, njemački šerif u malom neupadljivom automobilu azijske proizvodnje. Svaki dan, skoro na svakom koraku, haman na svakoj krivini zapisujući tuđe prekršaje. Horst nosi košulju na kockice. Pokraj njega, nadohvat ruke: komad papira, obična olovka, digitalna kamera: „Evo ga, vidite, tu se nikako ne smije parkirati. Ima znak. Apsolutna zabrana. Dajder to penkalo.“ Horst voli istinu. Horst vodi ratove. Horsta ne vole. Većina sugrađana smatra da je Horst jedan običan cinkaroš. Zovu ga usred noći. Prijete. Bacaju kamenje na kuću. Tjeraju ga sa ulice. Prozivaju u lokalnim novinama. Pišu ružna pisma. Ostavljaju masne poruke. Sve. Samo to da je Horst ranije bio njihov junak, to više niko ne spominje. Horst pravdu vidi. Jer Horst pravdu traži. Čuvajte se Horsta!
Da prije osam godina nije bilo budnog građanina Horsta u mjestašcu Osterode bi troškovi komunalnih usluga mjesečno iznosili 60 pfeniga više! Horst se rado prisjeća sretnih dana, kada se na sudu borio protiv ilegalnog poskupljenja komunalija. Oštrim argumentima, preciznom računicom, upornim pismima ovaj pošteni građanin stopirao je pljačku naroda. Tada su presretni sugrađani dobili 490 000 ondašnjih maraka natrag. Bili su to svijetli dani – Horsta Nilgesa prozvaše narodnim herojem („Volksheld”). Lokalni list slavio je njegovo ime i vrlo je žalosno to da se u istim tim novinama evo sad ismijavaju kako je Horst, nedavno, nakon nekakvog udesa policiji prijavio pogrešno parkiranje bolničkog helikoptera na cesti B243. Tužna je sudbina zaboravljenih boraca. Oni koji su ti jučer tapšali po ramenu, danas ti na dom bacaju kamenje. Horst je latentno ljut. U njemu kipi. To se na njemu ne primjećuje. Horst pravdu vidi. Jer Horst pravdu traži. Čuvajte se Horsta!
Bitka je izgubljena. Ali ne i rat – koji je svakako stariji i uvijek trajniji od kratkoročnih komunalnih podviga, sporadičnih saobraćajnih prekršaja. Građanin Horst Nilges iz gradića Osterode unatrag dvadeset godina ispisuje kritički nadahnuta pisma, šalje ih na adresu bitnih političara u Bundestagu. Možda bi Evropa bila bolja da neko u Briselu jednom stvarno prelista Horstove prijave. Šta misli Mihael Gorbačov o Horstu? Zašto mu nikad nije odgovorio? Da li je Pentagon ozbiljno razmišljao o idejama običnog Nijemca. Zna li taj Obama da je čuveni Goethe najplodnije ideje otkrivao u tamnom vilajetu njemačkog Harca? Zašto niko ne reaguje na 60 000 Horstovih pisama poslanih u bijeli svijet? Vjerovatno nije vakat. Doćiće. Sve do tad, primite savjet, prijatelji daleki: Ako ikada budete dolazili u Njemačku, dobro pripazite gdje ćete ga priparkirati. Horst pravdu vidi. Jer Horst pravdu traži. Ćuvajte se Horsta!
