Zapadni Balkon dobio krila…i odletio do Sarajeva
Balkon je više od terase. Svaki Balkonac stoji jednom nogom u privatnom, drugom u javnom prostoru. Na balkonu sušimo veš, kiselimo kupus, slavimo Novu godinu. Sa njega nam se obraćaju predsjednici, diktatori, revolucionari, ponekad, čak i povučeni hakeri (Julian Assange). Zapadni Balkon poseban je slučaj. Jer ima krila. Blogovi iz perspektive Zapadnog Balkona dokumentiraju pojave na međupodručju Balkana i Zapada, ponekad čak i šire. U fokusu posmatrača nalaze se pop fenomeni globalne svakodnevice: politika, kultura, sport, ljudi, zvijeri, korov, cvijeće, insekti, zvijezde, oblaci, komšije i ostale senzacije. Poput njegova autora, Zapadni Balkon putuje i živi između Sarajeva i Kelna. Kako balkon leti? Sasvim lako. Kulturna maština Zapadnog Balkona iznimno je bogata. Njeni korijeni sežu duboko u saksiju. Ponekad, čak i dublje.
Minulih stoljeća civilizacijski mnogokut Zapadnog Balkona nalazio se na četvrtom spratu u Kelnu, u centru njemačke metropole na Rajni, u blizini semaforima osvijetljenog Trga Rudolfa, iznad regionalno poznate belgijske prodavnice koja nudi praktične produkte namjenjene mušterijama sa specijalnim seksualnim preferencama (koža, lateks & lak), preko puta psihijatrijske ambulante, u hladu dvadeset metara visoke pseudo-akacije, opasan balkonskim susjedima, koje ne vidiš ili ih ne primjećuješ – ko im onda bosiljak zalijeva, saksija do saksije, i ko će meni, mati mila, kelnske mrave prebrojati, i prestrojavati, kada više ne budem živio tamo, dakle ovdje, dakle sada, kad se adresa prebivališta promijeni, kad Zapadni Balkon preleti u Sarajevo? Kakve će mi tamo, dakle tu, opet ovdje, komšije biti? Da li će povratak natrag biti korak naprijed?
Kasno je za kajanje. Odluka je neopoziva. Desio se pad u prošlost. Rezultati lokalnih izbora potvrđuju transfer. Balkonca su u Bosni dočekali isti oni koji su ga prije dvadeset godina ispratili. Iz Prijedora. Sve se poklopilo. Willkommen zurück! Svečanu dobrodošlicu podvlače zvuci navijačke himne «Hajmo Bosno, Bosno, hajmo Hercegovino…..» iz obližnjeg tradicionalno zapušenog kafića, uoči «sudbonosne» fudbalske utakmice protiv Grčke («Sušić najavljuje ofanzivnu igru»). Atmosefera je pozitivna, ispod novopečenog Zapadnog Balkona, u naselju u kojem je protekle noći, taman dvije ulice niže, neko na nekoga bacio bombu, kašikaru, ustvari dvije, zapravo tri, zato što jedna nije eksplodirala, kako korektno javljaju u crnoj hronici. «Hajmo Bosno, Bosno, hajmo Hercegovino…»
Dobro. Nije sve tako crno. Roditelji su tu. Oni će pomoći. Paziće na unuku. Zalijevat će cvijeće. Ljubav je u pitanju. Bez nje balkon ne bi mogao letjeti.
