Uhapšen kralj bosanskog podzemlja

Sanjam kako mi hapse oca na granici Evropske unije.

–     Gospodine.

–     Da?

–     Hoćete li nam reći…

–     Ne razumijem.

–     Gdje ste…

–     Ko?

–     Sakrili

–     Šta?

–     Češnjak?

Šverceri tuknu. U Evropskoj uniji. Na bijeli luk. Moj ga otac krha svaki dan. Zimi. Po tome se prepoznaju bosanski penzioneri. Tako se ćeraju bakterije iz kuće. Mater neka trpi. Sjedne za stol. Fati se noža. Ošine po dasci. Sjeckajući češnjak na kuhinjskom oltaru otac diže svoju Piramidu sunca. Jedna od posljednjih neriješenih misterija čovječanstva: Čujemo li se više ispod lijevog ili desnog pazuha? Somun, sir i suhatljika su prilog. Bosnian way of life. Mjesto sira more kajmak. Njam, njam, elem. Ovo nije prvi slučaj krijumčarenja bijelog luka.

–     Gospodine.

–     Češnjak?

–     Gdje ste ga?

–     Nisam.

–     Budite razumni.

–     Odakle?

–     Iz Kine.

Štiteći domaće uzgajivače, EU uvoznicima uzima masnu carinu od 9,6 posto, uz dodatnu dažbinu (1200 eura) za svaku tonu. Jedan kontejner (20 tona) kineskog bijelog luka švercerima donosi „uštedu poreza“ od 30 000 eura. Navodi Evropski ured za borbu protiv prevara (OLAF). Britanci ga krijumčare brodovima preko Norveške. Rumuni kamionima put Afrike, Španije i Austrije. Šverc smrdljive ruže (tako su češnjak zvali stari Grci) implicira visok stepen kriminalne energije. Samo najopasnije face usuđuju se na takvo nešto. Lako te nanjuše.

–     Gospodine.

–     Molim.

–     Moramo Vas privesti.

–     Izlapiće to do sutra.

–     Da me pustite ako raskrinkam lanac?

–     Gukni golube.

–     Ulični šah na Alipašinom, Ribarsko društvo Skenderija, Željo 1, Željo 2, Mrkva 1 Mrkva 2 i…

–     I?

–     I

–     I???

–     Buregdžinica Bosna