Kopačka čistog uma
Šampioni se ne rađaju – već kupuju. Konkurentnu fudbalsku momčad menadžeri ne umiju napraviti od gline.
Uspjeh ima svoju cijenu. Čudovište je gladno. Potreban je cash. Ponekad 100 miliona eura. Previše? Apstraktna svota? Ko smo mi da zvocamo?
Ole, ole, ole. Pravi fanovi? Nek pridikuju drugi. Recimo, njemačke kolege novinari (Die Zeit) koje maštovitom konverzijom stomilionskog pojačanja Real Madrida (Gareth Bale) objašnjavaju da za istu sumu na slobodnom tržištu možemo pazariti:
Boing 737 MAX, komada jedan.
ili
Mesut Özil, komada dva.
ili
Mandat kancelarke Angele Merkel, komada stotinu (godišnja bruto zarada: 247.200 Eura).
Zajedljiv materijalistički pristup fudbalskom cirkusu možda je duhovit. Ali nije realan. Učinkovitost kritike – minimalna. Sportski kapitalizam nećemo poraziti satirom već kopačkama čistog uma. Drugim riječima, prestanimo maštati. I posegnimo za onim što nam duhovna trpeza u ovom momentu nudi. Na njemačkom tržištu igrača, za manje od 100 miliona eura, trenutno dobijamo pristojnu ekipu pjesnika, pisaca i filozofa. Momčad u sastavu:
1. Schoppenhauer (SV Werder Bremen, 100 000 eura)
2. Dante (Bayern Muenchen, 17 000 000 eura
3. Schiller (FC Magdeburg, 200 000 eura)
4. Sokratis (Borussia Dortmund, 10 000 000 eura)
5. Marx (Borussia Mönchengladbach, 800 000 eura)
6. Hegeler (Bayer 04 Leverkusen, 3 000 000 eura)
7. Mann (SV Wehen Wiesbaden 250 000 eura)
8. Hesse (SV Darmstadt, 225 000 eura)
9. Jung (Eintracht Frankfurt, 6 000 000 eura)
10. Darida (SC Freiburg, 7 500 000 eura)
11. Kraus (SpVgg Greuther Fürth, 325 000 eura)
Zašto baš ovi a ne neki drugi igrači? Schoppenhauer bi ispucao: “Sudbina sudi, mi igramo”. Dante produžio: “Moćni plamen stiže nakon duplog pasa”. A Schiller uzvratio: “Travnjak je tijesan, a um prostran”. Sokratis bi stao na loptu: “Bolje driblati malo a dobro, nego mnogo a loše”. Mann kontrirao: “Bez borbe nema rezultata”. Marx se složio: “Bez faula nema napretka”. Na što bi Hegeler hladno odmahnuo: “Libero je uvijek sam”. Konačno, kada Jung uleti klizeći: “Ništa ne možemo promijeniti dok god to ne prihvatimo”. Darida bi nabacio: “Zašto mi svi igramo pod navodnicima?”. A Kraus loptu dočekao škaricama i odgovorio kako: “Priliku za poraz treba znati prepoznati”.
