Sarajevska žvaka
Stavimo je u usta i krenimo redom. Kao i svaka druga, povijest žvake i njenog žvakanja puna je zabluda. Raščistimo jednom za svagda: Kamenko je žvakao smolu, Egipćanin tamjan, Grk mastiku. Rimljanska žvaka – grčki copy paste. Španci su od Azteka drpili lateks – od kojeg su US pioniri nekoliko stoljeća kasnije sintetizirali prvu komercijalnu žvaku, koju su marinci tokom Drugog svjetskog rata podijeli pješacima. Osvojivši područje jugoistočne Evrope žvaka postaje kusur valuta. Kad Fadila nema sitno, ima bubble gum. Napokon, termin žvaka, u kolokvijalnom govoru, cirkulira kao metafora jalove priče. Priloženi post u nastavku analizira sarajevsku žvaku, njenu elastičnost, ljepljivost i napuhanost.
Žvakanja gume od bicikla po mnogočemu se razlikuje od žvakanja kaučuka natopljenog šećerom. Shodno tome sarajevsku žvaku moramo posmatrati iz kuta njene namjene. Bazični sastav je isti, međutim, između čeljusne gimnastike u klupama Parlamenta BiH i klaparanja vilicama na štandovima autopijace na Stupu stoje svjetovi. Političari duvaju balone, melju kontra zadaha, oni ne žvaču kako bi zavarali svoju – već tuđu glad. Žvaka političara sadrži višak saharina. Nagriza gleđ. Izvaljuje plombe. Hoće li ih stići prokletstvo egipatskih faraona? U časopisu New Scientist ovih dana čitamo kako su britanski forenzičari pronašli da su sveti Amenophis III (1350 p.n.e) i Ramses II pred smrt strašno patili od zubobolje. Bogovi na Nilu preminuše krezubi.
Prodavač na autopijaci živi krezub. Njegovo žvakanje je umjetnost gladovanja. Dovuko Memo fiestu 1.6 dizel po stoti put na autopijacu da je proda, zna da neće, jer je krntija, ali je ipak došo, ono, morebit naleti budala. Žvaka autopijace je žvaka grubog buvljaka. Nenapuhano prodavanje stvarnosti u obliku krntije. Prodavač krša naklapa kao da mu nije stalo. Otvara usta tek tako. Njegova žvaka djeluje protiv stresa. Stimulira varenje ćevapa koje još nije pojeo. Opet, s druge strane, elastičnost autopijačne sarajevske žvake potpuno se razlikuje od trgovačkoh koještarija u turističkom jezgru grada, na Baščaršiji. Ovdje raja, velikim ustima, osim ćevapa, uglavnom prodaju ono što nemaju: diskreciju.
Osokoljeni japanskim radiologom Yoshiyuki Hiranom i kolegama s instituta, što tvrde da su snimili kako žvaka ubrzava kognitivne procese, dolazimo do završne nominacije: tzv. sarajevske scene. Žvaka pozorišta je drobljivo-ljepljive prirode. Žvakologija filmskih glumaca i glumica, koji se u „sporednom životu“ ponašaju kao da znaju isto ono što znaju njihove uloge, alarmantno izbjeljuje zube kako kod govornika tako i kod publike. Konačno, žvaka sveznajućih pisaca ukazuje na skrivene mutacije, slične onima postignutim birvaktilnim nuklearnim zračenjem metvice, kada je proizvedena atomska sorta (Todd’s Mitcham ) otporna na gljivična oboljenja (verticillium). Ozračena menta skoro svakoj žvaki sadašnjice daje svježinu. Razlog više da je ispljunemo i okončamo ovaj tekst.
