Pozicija čučanj
Mentalitet čučnja možemo opisati kao stanje jureće stagnacije, beskonačne napetosti, koja i u tome je poenta, iskusnom čučaču ne predstavlja nikakav napor. Zbog čega? Jer se navikao… 
Ko, zašto, gdje čuči? Jedni čuče na pijaci. Drugi ispred samoposluge. Treći na autobuskoj stanici. Eno ih čučnuli ispred crkve, parlamenta, općine i džamije. Klinci čuče oko mravinjaka. Deda ispod šljive. Baba iznad groba. Fudbaleri čuče na fotografiji. Narkomani u parku. Talenat čuči. Zlo čuči. Snaga čuči. Instinkt čuči. Genije čuči. Četiri čavke čuče na čabru. Lopov čuči u zatvoru. Komšinica na čučavcu. Moćnik u sjeni. Mačka na ćilimčiću. Fetus u materici. Prošlosti čuči. Budućnosti čuči. Balkan čuči: iza zadruge, u predvorju, zemunici, kukuruzu, grmlju i tami. Ispred njemačke ambasade. U ruskom ormaru, kineskom suveniru i američkom filmu.
Pozicija čučanj = čovjek u tranziciji. Tijelo spušteno u koljena simbolizira društvo u stanju nepredvidive latentnosti. Onaj ko čuči treba nekad da ustane. Međutim, on to ne mora. Čučanje laska vladajućim strukturama. Podstiče kokodakanje i rad crijeva. Onaj koji čuči mogao bi zapravo i sjesti. On to često ne želi. Čučanje kao strategija političkog mrcvarenja javnosti dovodi u nezgodan položaj. U demokratiji srozanoj na čučanj važe prljava pravila igre. Svi čučači s Obamom čuvaju ovce. S Putinom kao da piju votku. Čučači = nacionalni huškači. Državi u čučnju prijeti lokalna demagogija i međunarodne sankcije.
Kraljevska disciplina
Olimpijski dizači tegova tvrde da je čučanj kraljevska disciplina. Zašto? Pozicija čučanj propisuje pripravnost velikog broja mišića, angažman cijelog tijela, stopala, noga, trbuha, leđa, prsa, vrata i glave. Aparat stoji na gotovs. Čemu? Odgovor je banalan. Ako čučač ne ustane onda apsolutno ničemu. Zalud sva sila, pamet i inteligencija, džaba, čak, biti glup i zatucan, onome ko to ne umije podići na viši nivo. Pa tako, mentalitet čučnja možemo opisati kao stanje jureće stagnacije, beskonačne napetosti, koja, i u tome je poenta, iskusnom čučaču ne predstavlja nikakav napor. Zbog čega? Zato što se navikao.
Eksperiment: Probajte provesti nekoliko minuta u čučećem položaju. Prošetajte gradom pačjim hodom. Nije strašno. Vi, vaša supruga i dijete. Čuč! Pozovite susjede i prijatelje da vam se pridruže. Čuč, čuč, čuč. Promarširajte glavnim ulicama Sarajeva, Zagreba, Beograda. Testirajte otpornost na poziciju čučanj. Prolaznici će vas podržati. Taksisti će bibikati. Nakon toga, utvrdite li pred spavanje da vas ništa ne boli, žao nam je, dijagnoza je fatalna, vi ste pravi čučač. U suprotnom slučaju, budu li vas krsta i koljena jednako žigala, smatrajte se sretnim – vi niste jedan od njih.
Ali država u kojoj živite to zasigurno jeste.
