Spora trka, rekordi i njihove žrtve

Džemo je volio popiti. I pucati penale. Sportski tip. Na povratku iz kafane prilazio bi djeci, molio nas da mu dodamo loptu, što smo rado činili, jer nam je, nekako, bio mio. Ponekad bi od nekog posudio bicikl, i, onako alkoholiziran, na njemu izveo čudesnu figuru. Zavrnuvši guvernal, Džemo je uspijevao napraviti freez, ukočiti se kao kip. Ni on ni kotač nisu se micali s mjesta. Valjda je tako onomad osvojio prvo mjesto na sporoj trci u Ljubiji. Dok su drugi beznadežno usporavali, odugovlačeći vožnju, laf se spustio nizbrdo nadomak cilja, stao na kočnicu, usukao guzicu, balansirao, i čekao da ostali prođu pokraj njega.

Možda Džemo i dan danas stoji tamo negdje u Ljubiji, uvrnut na biciklu, pred ciljem, spomenik Kozara na dva točka…Čisto sumnjam. Bio je rat.

Poređenje je možda nategnuto, poput nečije prednje kočnice, ali ovaj tekst ionako nema kud, pa ga Džemina figura podsjeća na mnoge druge svjetske rekorde u odugovlačenju.

Martin Bukovsek, recimo, drži rekord u sporom hodu. Na utrci u Švarcvaldu Nijemac je prešao punih 500 metara, bez stajanja, nogu pred nogu, za spektakularna 24 sata.

Nedaleko od Švarcvalda, na univerzitetu u Štutgartu, ovih dana postavljen je svjetski rekord u trajnom debatiranju. Grupa njemačkih studenata, po uzoru na parlamentarne rasprave, angažirano je brbljala 48 sati i 25 sekundi, bez pauze i sna, svaki sat na drugu temu (legalizacija opijata, obavezna vakcina, put na Mars).

Studenti su se šalili. Strom Thurmond nije. Američki senator je 1957. godine držao govor dug 24 sata, pokušavši odgoditi zakon protiv rasne diskriminacije. Na kraju političkog performansa Thurmond čita recepte iz bakine kuhinje. Parlamentarac u Državama ima pravo naglabati koliko mu je volja. Pa i prije nekoliko dana senator Ted Cruz kanio je minirati Obaminu reformu. Bulaznio 22 sata, čitajući, između ostalog, dječje priče za laku noć.

Ted Cruz, dakle, nije uspio oboriti rekord. Amerikanac čak nije nadmašio ni onog fantastičnog Australca Brandana Boyla, koji je u istom vremenu ošišao 800 merino ovci. U kongresu sjedi njih 553. Nekusna šala? Koliko neukusnih viceva svjetski političari uspiju ispričati o nama u toku jednog radnog dana u parlamentu, tehnički gledano, ako njemački klaun Rudi Breiteneicher u jednu minutu strpa neponovljivih 26 komada.

Time dolazimo na domaću scenu. Vraćamo se našem Džemi koji još uvijek, eno ga kao fitilj usukan, stoji na biciklu na ulazu u Ljubiju. Stop. Čekajte. Zaboravili smo. Bio je rat. Je li Džemo živ? Prođe od njega skoro 20 godina. Eto, kako vrijeme brzo leti.

Bosna i Hercegovina od tad sudjeluje u globalnoj sporoj trci. Priprema. Pozor. Nikad! Dobro se držimo. Na putu ka cilju političari pričaju viceve („Krenu Rom i Jevrej u Strasbourg po pravdu…“), Odugovlače koliko mogu. Aj tugo. Samo da nas neko ne prestigne.

Umjetnost oklijevanja je umjetnost umiranja. Na šta ljudi čekaju? Rekorderi u brzom čekanju. Da uđu u Evropu? Ili na ono drugo?

Ko izgovori riječ utjehe, njega ćemo zvati izdajnikom – rekao bi njemački brbljator profesor Bazon Brock. Jok. Utjeha, ovaj put, zaista nije opcija.