Dopunska nastava u školi za gubljenje iluzija
“Čačkalice će imati više podataka o nama od naših žena. Ćevapi će znati sve o čačkalicama. Pola sarajevskog somuna, od zaprepaštenja u kakvom svijetu živimo, jednog dana će zinuti i zavapiti…”
U ovdje (DW) objavljenom tekstu «Šejtan iz usisivača» (1.11.2013.) autoru se potkrala greška, te se daje sljedeća I S P R A V K A:
Po izvršenom sravnjenju činjenica, utvrđujemo da šejtan ne stanuje ruskom usisivaču već u ruskoj pegli, preciznije, u kineskoj pegli uvezenoj na rusko tržište, kako saznajemo iz izvještaja nacionalne televizija Rossiya 24. U utrobi pegle (pitanje je mreže kad će stići u vaš dom, ako već nije tu) otkriven je špijunski čip (Rogue Chip) koji putem WLAN-a inficira okolne računare, u radijusu od 200 metara. Dakle, upozorenje korisnicima interneta: Pegle šire viruse.
U nastavku nekoliko redova o povratku analogne pisaće mašine.
Slučajno ili ne, neka čitatelji odgonetnu sami, usponu otpisanog stroja kumuju ruski špijuni. Prema informacijama lista Iswestija, federacijska služba (FSO), odgovorna za zaštitu (podataka) vlade i predsjednika, naručila je novu garnituru. Osjetljivi dokumenti očigledno su sigurniji na papiru nego na čipu. Ruski agenti preferiraju pisaću mašinu njemačke proizvodnje, model Triumph-Adler Twen 180, što nas, vraški, vraća u gravitaciono polje njemačkih usisivača. Međutim, o tome, ipak, drugi put.
Veliki brat
Iz svijeta tehnički mrtvih, nostalgična sprava budi se u obliku ultramodernog oružja tajne službe. Znakovito uskrsnuće nije se zbilo u krugu američkih hipstera, niti, recimo, u prostorijama Muzeja komunikacije u Berlinu. Comeback se dešava u srcu digitalnog pastira. Veliki Brat kao trendseter u borbi za privatnu sferu? Kako svako prisluškuje svakoga, i svi skupa nas, tako analogni kanali komunikacije postaju sve privlačniji. Pisma pisana rukom? Golubija pošta? Razgovor u četiri oka?
Modnim mušicama zaboravljene sporosti ne treba se previše zanositi. Priča o povratku pisaće mašine dopunska je nastava u školi za gubljenje iluzija. Nekoć je internet obećavao slobodu, znanje, emancipaciju. Danas, čast izuzecima, mreža postaje sve više: kontrolirana teritorija, kešomat zaglupljivanja, lokomotiva nazatka. Procesu razočaranja pridonosi epohalna (grčki: epoché = rez) afera Snowden jednako koliko i vijest o pegli s početka ovog teksta.
Iza virusa zaražene ruske, kineske pegle naziru se obrisi uveliko započetog projekta okupacije fizičkog svijeta – Internet stvari («Internet of Things»). Mikseri, frižideri, kišobrani, bageri, dizalice, kondomi, semafori, štapići za uši, četkice za zube, lonci, lopate i ćuskije uskoro će biti umreženi. Svugdje antena i čip. Komercijalno povezani predmeti prikupljaće informacije o konzumentima. Tajne službe će raditi svoj posao.
Čačkalice će imati više podataka o nama od naših žena. Ćevapi će znati sve o čačkalicama. Pola sarajevskog somuna, od zaprepaštenja u kakvom svijetu živi, jednog dana, nasred Čaršije, zabezeknuto će zinuti, i glasom Josipe Lisac zavapiti:
„Iluzija, iluzija, samo iluzija…“
