Tomašica, ha?

Kako glasi univerzalna riječ – riječ bez koje bi komunikacija išla drugim tokom. Ha? Potpuno ste u pravu, javljaju psiholingvisti iz holandskog Nijmegena. Diljem planete, koristeći riječi kao što su ha, huh, hä i hy̌, govornici signaliziraju da nešto nisu shvatili. Dakle, kada na šalteru banke, kroz pancirno staklo, idući put podviknete: «Ha?», niste postupili nekulturno. Učinili ste ono što ste morali. Izveli ste civilizacijski relevantnu jezičku intervenciju. Iskopali jednu od najstarijih ljudskih riječi.

Kad smo već kod nestalih civilizacija – kako u Tomašici zvuči riječ «Ha»?

Otac je tamo počeo psovati. Prije Tomašice, on nije bio prost. Četverobrigadni sistem. Dvoje male djece. Živci. Citat mama. Možda je, prije nego što smo se vjenčali, tu i tamo znao lanuti, ali, prije nego što je počeo raditi u Tomašici vaš otac nikad nije opsovao «sunce žarko», makar ga ja nisam čula, sad mu je svaka druga «sunce žarko». Tomašica je to u njemu probudila. Tamo je prokletstvo počelo. Dobro, ako ćemo iskreno, nije huja samo od posla, ima tu genetike, zaključivala bi majka.

Kosti pronađene u masovnoj grobnici Tomašica

Hiljadu godina kasnije, u rudniku u kojem je počela očeva psovačka karijera, otkrivena je masovna grobnica – po svemu sudeći, najveća u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kako je moguće da niko tako dugo nije znao za nju? Otac je u Tomašici bio zadužen za održavanje mašina. Raskopaše li njegovim bagerima zemlju? Jesu li njegovim kamionima ubice dovozile leševe, kakve je snove, čije je noćne more sanjao mladi mašinski inženjer, nekog davnog novembra, do koljena zaglibljen u blatu površinskog kopa Tomašica?

Očeva rudarska psovka – trbuhozborstvo pokvarene budućnosti.

Valjalo je iznijeti milion i dvije stotine tona željezne rude godišnje. Kao što rječica «ha» popravlja kvar u komunikaciji, tako je, valjda, mašinac psovkama rješavao zastoje pogona u Tomašici. Iz njegovog rudnika, danas, iskopavaju posmrtne ostatke pogubljenih Prijedorčana. Identificiraće ih putem DNK.

Prepoznati po čizmama, satovima, dokumentima. Već sad se vidi da su ljudi. Samo ljudi. Već sad masovna grobnica mjestu Tomašica dodjeljuje univerzalno značenje.

U Tomašici je zakopana univerzalna riječ: «Ha?».
Psovka tamo više nema šta da traži.
Zato što je u Tomašici zakopano «Huh?».
U Tomašici je «Hä?».
U Tomašici je «Hy?».
Tamo nijedna riječ više ne zvuči kulturno.