Šumski duh Njemačke

Zašao u šumu, poredao mikrofone. Amerikanci prisluškuju njega, on prisluškuje drveće. Florian Mehner, na tehnički visokom nivou, osuđuje aktivnosti tajne službe NSA. Međutim, instalacija „Šumski protokoli“ probudila je pažnju policije. Protiv njemačkog umjetnika pokrenuta istraga zbog ugrožavanja povjerljivosti i privatnosti. Pokraj mikrofona u Švarcvaldu šetali šetači. Zabilježeni osjetljivi razgovori: „Harald, ja tebe više ne volim.“ Audio dostupan na internetu. Borcu protiv prisluškivanja zbog prisluškivanja prijeti kazna do tri godine zatvora.

Sa šumskim duhovima, pogotovo njemačkim, nema šale. Braća Grimm (Ivica i Marica) znali su za njih. Zazivao ih Thomas Mann (Čarobni brijeg). Proklinjao Elias Canetti (Masse und Macht). Peter Handke je, berući pečurke u predgrađu Pariza, kažu, postao jedan od njih. Šumu njemački pisci, nadrealno temeljno, onako kako oni tu najbolje znaju, filuju mitologijom. Izvore germanskog identiteta domaći mitomani pronalaze u pobjedi nad rimskom vojskom u Teutoburškoj šumi. Iz tog razloga, nacisti su nekoć sebe slavili kao šumsku, dok su Židove psovali kao pustinjsku naciju.

Mameći američki NSA u njemački Švarcvald na mejdan, šumski instalater Florian Mehner nesretno imitira gestu germanskog poglavara Arminija (Hermann) u bici protiv imperijalnih Rimljana. Naoružao junak stabla mikrofonima. Svaka čast. Postavio zasjedu. Ako je Arminije uništio tri rimske legije i postao legenda, Mehner je snimio dahtanje isto toliko džogera, i fasovao prijavu policiji. Zašto nije prisluškivao bare, močvare, sinje more sjeverno? Jok. Ne valja se igrati s njemačkim šumama. Van nje si u pravu, unutra, u neizdiferenciranoj stvarnosti, pak, sve je moguće.

Po njemačkim šumama kamuflirani uređaji…

Ili je možda ipak šuma, koju romantičari prodaju kao magleni prostor, izrasla iz prostog manjka informacija? Lovci u ovom slučaju znaju više od umjetnika. Po njemačkim šumama i gorama danas su posijani kamuflirani uređaji za noćno osmatranje, digitalne kamere, senzori na pokret, takozvane foto-klopke. Naleti li jelen, iskusan lovac će ga sačekati na kauču ispred televizora. Prigrabiće pušku, pa trk u šumu. Stvar postaje delikatna kada isti uređaji, na sjeveru Bavarske, snime komunalnog političara (CSU) kako u sitne sate, usred mračne šume, ljubavnici stere mahovinu: „Harald, ah, još uvijek te volim.“

Bilo kako bilo, prisluškivanju šume predstoji velika budućnost. Lovci kamere ne koriste isključivo za sačekivanje divljači. Mnogi od njih uživaju u prenosima uživo, tek tako. Otvore pivo, upale šumu, merak. Opet, ko dovoljno dugo posmatra šumu, jednog dana nešto zamijeti. Druge lovce, seks, teroriste, duhove, vanzemaljce. Nikad se ne zna. S te strane, njemački šumolozi i američka NSA imaju dosta zajedničkog. I jedni i drugi iščekuju.

U krugovima međunarodnih tajnih službi vlada dogma kako vrijednost informacije jeste jednaka onome što će jednog dana vrijediti – u kombinaciji s okolnostima za koje danas ne znamo. Zbog toga NSA, zajedno s braćom po struci, bjesomučno prikuplja podatke. Sasvim glupo ali potpuno iskreno je to formulirao visoki američki agent Robert Litt: „Da bi pronašli iglu u sijenu, potrebno nam je sijeno.“

Bez šume u njoj ne možete nikoga ubiti.

A ti, njemački umjetnički duše s početka teksta – mrš u zatvor!