Hegel za kršenje logike
Mutne misli, oštra konkurencija: U utrci za nagradu „Hegel za kršenje logike“ ove godine sudjeluju austrijski biskup, žuti novinar i stara feministkinja. Nominacije objavio njemački filozofski sajt: Istina o istini (Wahrheit über die Wahrheit).
Austrijski biskup Andreas Laun uvršten zbog pseudo-logične kritike istospolnih brakova: „Kad Mjesec prozovemo Suncem, Mjesec ostaje Mjesec. Ne zovemo li ga Suncem – zašto bi onda Mjesec bio diskriminiran?“ Njegov konkurent, novinar Bilda, Franz Josef Wagner, nominaciju zaslužio razrokim pravdanjem totalnog nadzora: „Bolje da me prisluškuju nego da me ubiju.“ Nepripremljena feministkinja Alice Schwarzer kandidira smotanim osuđivanjem prostitucije: Devedeset posto svježeg mesa dolazi iz Bugarske i Rumunije. Odakle vam statistike Frau Schwarzer? To što brojevi ne postoje potvrđuje moje podatke.
Čežnja za logikom nije racionalna. Podsmijeh šeprtljavim argumentima legitimaciju crpi iz istog imaginarija kao naslijeđena žudnja za svijetom kojim vlada upravo ona – kraljica logika. O, kako bi bilo praktično živjeti u državi koja poštuje zakone nauke o mišljenju. Baš bi bilo zgodno živjeti u vaktu bez kretena, idiota, glupana, šovinista, nacionalista. Pitanje je da li bi u jednom takvom idealnom društvu bilo pisaca, patriota, novinara, političara, manekenki, fudbalera, sela, grada, seksa, graha, korupcije, pite, ćevapa i ljudskih prava, jeste, moguće – u zemlji u kojoj caruje logika ne bi bilo nikoga od nas.
Otkad se Aristotel prepustio čarima dedukcije, mislioci čine sve moguće kako bi se otarasili svijeta što ih okružuje. Inicijator moderne logike, matematičar Gottlob Frege konačno, uspijeva izumiti formalni jezik (Begriffsschrift, 1879.), pomoću kojeg, bez obzira na aktualne meteorološke i familijarne prilike, svaki korisnik može doći do nužnih zaključaka. O kako bi nam sve bilo savršeno jasno kada bi Povelju Ujedinjenih naroda, Dejtonski sporazum i uputstvo za upotrebu kondoma u pravom momentu mogli iščitati u obliku formalno logičkih operacija prema sistemu Frege. Bilo kako bilo. Postavši dio matematike, logika se seli u kompjutere. Virtualizacija – perfektna.
Međutim, koliko god principi matematičke logike, preliveni u informatičke algoritme, udahnuti u računare, raštrkani po serverima širom planete, glede validnosti, pa i u primjeni, ostaju neprikosnoveni, jednako nespornim čini se da golema stijena ljudske svakodnevice, taj stvarni svijet, sa svim svojim čudesnim pojavama i bićima, ta velika smetnja metodi konsekventnog razmišljanja, nadalje, postoji. Mulja mimo logike nakupilo i u Njemačkoj, čak toliko, da svake godine dodjeljuju nagradu «Hegel za kršenje logike».
S tim u vezi (s čim u vezi?) postavlja se logično (?) pitanje koliko smetnji, prepreka, kvarova, dakle svijeta pronalazimo na prostoru jugoistočne Evrope? Gdje početi? Koliko bi nominacija za nepoštivanje logike ovdje kakav pošteni od okoline izolirani filozof, natenane, mogao podijeliti? Mnogo. Čak i više. Legendu o zemljama s viškom istorije valja izrešetati argumentima o svijetu s viškom svjetova.
Znači li to da se treba odreći logike? Ne. Suprotno.
