U početku bijaše gnjev

Gnjev fudbalskog reprezentativca Francuske je takav da mu država Katar, budući organizator prestižnog natjecanja, u glavnom gradu Dohi podiže (u međuvremenu uklonjenu) pet metara visoku brončanu statuu «Udarac glavom».

Kad nas iz pustinje prošlosti, jednog dana, ekshumira tamo neka fina daleka civilizacija, u užarenom pijesku Arapskog poluotoka biće pronađen spomenik epskom veznjaku Zinedinu Zidanu. Sve će im biti jasno.

Spomenik Zidanu

Gnjev je historijska konstanta. Gnjev žudi za komunikacijom. Gnjev je utvara. Iako postoji prije no što se ispolji, on se ostvaruje samo onda kada dobije prostor u kojem može nestati. Istresanje gnjeva, na prvi pogled, dok se dešava, teče van kontrole. Dan kasnije, na drugi pogled, posmatrači su spremni povjerovati kako iza svake poplave bijesa, ipak, neko vuče konce. Međutim. Moć gnjeva proizilazi iz njegove stabilne nepredvidivosti. Nepoznato mjesto i vrijeme izbijanja garantiraju autonomiju njegovog povratka.

Gnjev se druži s gnjevom. Gnjev ganja neprijatelja. Gnjev nije osobina. On je pokret, koji, homerovski zakukuljeno, šiklja iz dubine poniženog srca. Što ga više potiskuješ, natrag u unutrašnji svijet, to ga više zbijaš, dakle, tjeraš napolje. U duši zakovan gnjev, često, ima oblik straha. Oslobađanje gnjeva, u antičkom smislu, nema isključivo negativnu konotaciju. U njemu se manifestira blizina s bogovima i demonima. Monoteističke religije ga osuđuju: gnjev je pravedan samo ako je božji.

Kako kanalizirati srdžbu na početku trećeg milenija?

Anti-gnjev mašina švicarsko-danskog umjetničkog dua Yarisal & Kublitz funkcionira jednostavno: U automat (Anger Release Machine) ubacite kovanicu. Ukucate šifru porcelana koji, s druge strane stakla, uz prasak pada na pod i odvodi vaš bijes u utrobu aparata. Možda ste ljubitelji vrištanja?

A šta ćemo sad?

Poslužite se japanskom vazom za deranje. Savršeno upija vaš gnjev. Slomite šakom ciglu (Yanko Design), u njenoj unutrašnjosti očekuje vas čaj za smirenje živaca. Jesmo li za boksersku vreću u obliku bivšeg dečka (Valentines special) ili možda za pucačku igricu protiv kolega na poslu (Call of Duty)?

Virtualizacija, infantilno devalviranje predstavlja medijalno okruženje mladih a već otpisanih kako u Londonu, Grčkoj i Španiji, tako i u Bosni i Hercegovini. Potiskivanje, drugim riječima, raspaljivanje gnjeva korespondira s političkim održavanjem status quoa na račun tuđe budućnosti.

Dešavanja na ulicama Sarajeva, Tuzle i Mostara, u najgorem slučaju, bila su početak nasilja. U povoljnijoj varijanti ono može biti impuls za drugačije, smislenije, političke konstelacije. Ko će kako preuzeti odgovornost? Gnjev ne može biti preusmjeren u razum. On je otporan na savjete. Gnjev ne preuzima odgovornost. On samo može doći opet.

Autor: Amir Kamber