Sarajevske vrane polijeću u suton

Preko čije štele je sova postala simbol mudrosti? Neka odstupi s pozicije. Trpala se grčkim bogovima. Pratilja Atene. Prevaziđen mit. „Minervina sova polijeće u suton“, piše Hegel. Monumentalna misao. Pogrešna ptica. Potvrđuju naučni IQ testovi. Bistriji su djetlić, roda i jastreb. Šesnaest sova Harry Pottera prosječnoj bosanskoj vrani vode ne mogu politi.

Čiji je to spin? Zašto vrane imaju loš imidž? Sretnem jednu na Čaršiji, ukosila kljun, zabacila krila za leđa, kao otac ruke pod mantil, nekad davno, na prijedorskom korzu, dok je radio u Rudniku i imao dostojanstvo, paša, kaže, imaš pola marke?

• Ptice ne lebde iznad krize?
• Dvadeset nas godina lažu, dvadeset godina pljačkaju.
• Sove?
• Lopo-vi, lopo-vi, lopo-vi….

Mit, koji, kao i svaki drugi, valja revidirati, pripovijeda kako su vrane nekoć bile bijele. Crninu zaslužiše kao kaznu: Pošto su prijavile preljub Koronide, Apolon donosioce loših vijesti, cijelu vrstu, farba u crno. Prevarena sila ne podnosi istinu. Wotan, nordijski šef svemira, germanski bog bogova, na ramenima nosi Hugina i Munina. Svakog jutra šalje ih u svijet. Hugin nosi misli a Munin sjećanja. Bez šaptača starac bi bio izgubljen.

“Vrane nemaju pregled. One imaju uvid. Na jumbo plakatu, ispod njih, svijetli kako su za uspjeh potrebni upornost, strpljenje i dobar marketing.”

Iz tog svijeta, jer ne postoji drugi, valjda, vraćaju se i sarajevske vrane, u sumrak iznad Miljacke. Nema im broja. Kad se odnekud krenu skupljati. Usamljenom sovom, što leti u suton, Hegel zagovara filozofiju vremenske distance, spoznaju, istinu na kraju dana. Pučki izraženo, duh se javlja kada dernek utihne. Danas bi Hegel, vjerovatno, vranama dao mandat. Dovitljivije su. Više ih je. Nemaju šta izgubiti – osim lošeg imidža.

U redu, u Tokiju kradu ofingere, lome plastiku, trgaju kuke pa od njih savijaju gnijezda. To nije lijepo, to neka Japanci rješavaju. Ipak. U Bosni i Hercegovini dešava se nešto posebno. Pred noć dogovore sastanak. Poredaju se po žicama Zasjedaju do zore. Raspravljaju. Konstruktivno krešte. Jok. Nikakav plenum. Platforma ptica. Nije jasno šta tačno traže. Ne razumiju njihov jezik. Ljudima je bitno da ne zaustavljaju saobraćaj.

Za razliku od mitološki uhranjenih sova koje znaju ko je kriv, gdje se nalazimo i kuda idemo, jato vrhbosanskih vrana drži se sa strane. Pernati pagani bez prebijene pare u džepu nisu dio igre. Zar je moguće zaključiti šta se zbilo – ako se još ništa do kraja nije zbilo? Vrane nemaju pregled. One imaju uvid. Na jumbo plakatu, ispod njih, svijetli kako su za uspjeh potrebni upornost, strpljenje i dobar marketing. Jesu. Spremne su čekati. Bogovi će im vratiti čast. Kada budu mrtve i bijele.

Ili su to ipak iste one vrane koje su nedavno zapalile kontejnere na Čengić Vili?