Inflacija muštuluka
“Bila je to još jedna naučna senzacija sahranjena u Indijski okean medijske kratkoročnosti, još jedna relevantna vijest bačena s broda digitalne mornarice…“
Ruski kosmolog Andrei Linde trideset godina čeka dobru vijest. Televizor ugašen. Supruga telefonira. Iz gramofona dopire: Na lijepom plavom Dunavu. Taman mu se prikunjalo, kad neko zvoni. Muštuluk, profesore, teorija potvrđena. Glasnik s univerziteta u Stanfordu, mogao bi mu biti sin, javlja da je mikrovalni teleskop BICEP 2 na Južnom polu premijerno izmjerio gravitacijske valove, eho rađanja svemira prije skoro 14 milijardi godina, dokaz kako je Linde bio u pravu kada je prije tri decenije pisao o kosmičkoj inflaciji, ravnomjernom širenju univerzuma 10–35 sekunde nakon Velikog praska. Genijalac u suzama. Otvara šampanjac. Bang! I did it my way.
Tako zamišljamo holivudski remix nedavno objavljenog you tube klipa koji je obišao svijet samo da bi ostao nezapažen. Bila je to još jedna naučna senzacija sahranjena u Indijski okean medijske kratkoročnosti, još jedna relevantna vijest bačena s broda digitalne mornarice, jer, došao je vakat kada vrijednost naše pažnje mjerimo količinom klikova, što ih jarac više nabere, to će žrtva, sutra, manje vrijediti. No, ko zna, možda se o kolegama profesora (Andreju Lindeu, Alanu Guthu, Andyju Albrechtu…) jednog dana snimi dirljiv film, sezona serija, ako baš ništa, bilo bi lijepo kad bi fizičarima makar dali Nobela, zgodan naslov za rubriku top news, odmah iza Zmajeva, Cece i Gileta.
„Veliki prasak“
Gravitacijski valovi, što potkivaju kosmičku inflaciju, prozivaju duh Alberta Einsteina. Univerzum i glupost nisu samo beskonačni, očigledno se šire istom brzinom. Stoga možemo biti sigurni, prije nego što dokucamo ovu rečenicu do kraja, ona će biti prestignuta vlastitom praglupošću koja nas kroz titraje kompjuterskih ekrana vraća na Veliki prasak, kada su stvoreni svjetlo i mrak, nebo i zemlja, država i nacija, odnosno, možda ipak tada nije nastalo sve, kako tvrde zagovornici teorije o kosmičkoj inflaciji, sasvim je moguće da je svemir stariji od samog sebe (multiverzum), u takvom slučaju postoji opasnost da je i naša glupost starija od nas.
Vratimo se paljevini vijesti. Čime internet naplaćuje muštuluk? Kojom valutom korisnik kupuje informacije koje svake dan čita na webu? Ponaša li se naša pažnja kao ona američka kosilica (EcoMow) što travu koristi kao gorivo za košenje nove trave? Mreža kao promašeni sistem komunikacije koji se hrani podacima kako bi se mogao hraniti podacima?
„Gejmificiranje“ novosti
Nema razloga za paniku. Stručnjaci rade na rješenju problema. U cilju boljeg uživljavanja, industrija masovnih medija priprema revolucionarni korak ka «gejmificiranju» novosti. Očekuje nas jednostavan koncept informiranja: Kako bi saznali šta se zbilo na letu MH37, budući konzument vijesti, putem kompjuterske igrice, preuzima ulogu nesretnog pilota Malaysia Airlinesa. Fanovima strateških igrica, s druge strane, uskoro, pruža se mogućnost da iz pozicije nacionalnih avatara odigraju novi ciklusu pregovora oko presude Sejdić-Finci u Briselu. Treba li osmisliti game gdje bi svi bili Sejdić-Finci? Cimajući džojstik, ljubitelji borbenih igrica, neki novi klinci, imaće šansu otkriti šta se dešava na globalnim protestima prilikom kojih dolazi do sukoba između policije i njih.
Autor: Amir Kamber
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić
