Digitalni tok besvijesti
Revolucija čitanja ili digitalna hipnoza? Koncept nove tehnologije koju razvija firma Spritz glasi: specijalni display “šprica” riječi u oko koje apsolutno miruje. Zjenica prilikom čitanja ne putuje s lijeva na desno.
Pošto je privukla pažnju u Bostonu (Mobile World Congress), njemačko-američka tvrtka Spritz obećava senzaciju na sajmu elektronske knjige i u Berlinu (Electric Book Fair). Nema više gubljenja vremena? Brzinu tekstualnog upucavanja preko displeja određuje korisnik.
Moguće je savladati hiljadu riječi u minuti, kaže njemački izumitelj Maik Maurer. Stavljeno u praksu, prosječan roman, otprilike pedeset hiljada riječi, plus ugrađena pišpauza, plus nazvati ženu, plus provjeriti mejlove, plus pogledati kako smo ga zabili Meksikancima, usput Mehi otvoriti vrata da iščita struju, onda opet sjesti za stol, od čitatelja zahtjeva ukupno sat vremena.
Istinabog, «text streaming» poznat je od ranije. No, Maurerov pristup razlikuje se od sličnih servisa. Njegovo start up poduzeće Spritz uvodi optimalnu tačku (Optimal Recognition Point), u svakoj riječi po jedno crveno slovo. Fiksirajući crveni orijentir (redicle), oči pred štivom stoje kao zakovane, dok se ispred njih nižu znakovi, rečenice, odlomci, članci, knjige….
Prema reakcijama e-book-moljaca, produkt funkcionira na njemačkom, engleskom, koreanskom drugim jezicima. Međutim, deficit leži na dlanu. Kako pomoću Spritza čitati između redova? Očigledno, nikako. Inovatori, valjda, računaju da korisnici ključnu kvaku ionako neće primijetiti, kada im demobiliziraju pogled, ponude prečicu, efikasnost, prenesu osjećaj da su nešto pročitali, ali ne nužno i da su shvatili. Iz tog ugla promatrajući, Spritz je još jedan medijski combatant u naizgled usijanoj, zapravo, melanholičnoj bici za komadić pažnje u digitalnoj budućnosti u kojoj je sporo čitanje davno izgubilo rat. Kompanija Spritz imitira turbo-hipnozu filmskih blockbustera, pervertira ionako pomaknutu industriju slika. Invaziju tuđih slova mjesečar plaća snovima koji nisu njegovi.
Neće dugo trajati, smart-satovi, Google naočale ili neki slični u naša čula ugrađeni uređaji ugrozit će prijestolje pametnih telefona. Minijaturizacijom tehnike, elektronski tekst, inspiriran formatom papira, pergamenta ili kamena, gubi smisao.
Projektima poput Spritza za prezentaciju sadržaja potreban je prostor za samo jednu riječ ispod koje se krije još jedna, pa još jedna, pa još jedna, užarena strijela ispaljena ravno u očnu jabučicu. Naravno, ako nova tehnika pronađe put do širih masa, raniji oblici lektire neće biti ad hoc potisnuti. Spritz ne nudi ništa osim brzine. To nije puno, ali je dovoljno da potakne maštu o onome što dolazi. Istražujući budućnosti, uočljivijom postaje sadašnjost, dakle, ono što će uskoro biti prošlost.
Jer, injekcije riječi, misli, ideja, okupacija vidokruga, naravno, već su dio zbilje . Utjerivanju slova čitači su izloženi svakodnevno, od supermarketa, preko jumbo plakata do interneta. Različite tehnike, valuta ista. Pažnja = cash flow kapitalizma.
Upečatljivo, opet, kako ljudski pogled, uprkos višku ponude, ili baš zbog toga, prije ili poslije, uspijeva odlutati od svakog teksta. Rasijanost subjekta nije plod represivnog sistema. Upravo suprotno. Ona predstavlja način samoodbrane. Manjak pažnje je oblik komunikacije, mogućnost izlaza iz agresivnog text flowa, savremenog toka besvijesti. Između redova, sa strane, ispod žita, nastaju svjetovi. Digitalnu razrokost potrebno je kultivirati kako bi otkrili šta je vrijedno koncentracije.
