Leteći madraci iznad Prijedora
Potraga za idealnim madracom je osuđena na propast možda zato što se ne možemo oprostiti od onih iz djetinjstva. Onih najmekših. Onih letećih. Kad smo lijegali bez brige šta će biti sutra. A danas?
Obećanje tehnološkog napretka je balada o tome kako ne možemo pobjeći od prošlosti. A evo i zašto:
Od ljeta u prodaji, u raznim veličinama. Pametna navlaka za madrac Luna. Kontrolira puls, nadzire disanje, mjeri temperaturu i eventualnu glasnoću hrkanja. Cijena – oko 200 američkih dolara. Naravno, pomoću WLAN-a madrac izlazi na internet. Spojen je, putem besplatne aplikacije, s kompjuterom odnosno smartfonom.
Budućnost kao blagoslov, bespotrebna presvlaka, ili, samo, produženje sna? Savremena tehnologija konstruira niz pseudo-ovisnosti. Kako smo živjeli bez računara, zar smo mogli komunicirati bez mobilnih telefona, šta smo radili bez veš mašine? Hoćemo li uskoro priznati – kako smo mogli spavati bez pametnih madraca?
Biografije su određene madracima. Kaži mi na kojem si spavao, reći ću ti ko si. Odnosno, preciznije, oni su granica između osoba koje smo bili i koje više nismo. Najudobniji su madraci djetinjstva. Poput onog u dječijoj sobi u Prijedoru. Prekriven vunenom dekom, olimpijskim krugovima i Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
Pamtim neobičan san. Na madracu izlijećem kroz prozor četvrtog sprata Rudničkih zgrada u Prijedoru. Kružim iznad grada. Dok napolju pada snijeg…
Poslije toga dugo neću spavati na madracima. U izbjeglištvu prednost imaju sofe na razvlačenje. Čak i onda kad napustite sabirni centar kod tetke Besime, kauč na klap ostaje dobitna kombinacija. Jer on, svugdje, od jedne pravi dvije sobe. Za vrijeme studija i dalje ćeš spavati na trosjedu, doduše, nadograđenom kvalitetnom spužvom.
Tek kad se kao uozbiljiš, dakle oženiš, tek onda ćeš krenuti u potragu za pravim, novim madracom. Cijenjena gospođa supruga i ti, gle, nećete u tome uspjeti. Uprkos stotinama stručnjaka u silnim salonima za namještaj: „Izvolite, ne trebate se izuvati, lezite, slobodno, morate najmanje pet minuta ležati.“ Ma kakvi, neće odgovarati.
Onaj jedan, sa dva lica, ergonomsko-anatomsko-medicinski, što vam se konačno dopadne, taj će vas treću noć početi žuljati kao nijedan dosad. Ali, skupo ste ga platili. Zbog loše savjesti ga nipošto nećete mijenjati. Godinama će te se okretati kao na ražnju, tražiti optimalan položaj, pripisivati krivicu jeftinom jastuku…
Potraga za idealnim madracom je osuđena na propast možda zato što se ne možemo oprostiti od onih iz djetinjstva. Onih najmekših. Onih letećih. Kad smo lijegali bez brige šta će biti sutra. A danas?
Danas slutimo šta će biti sutra.
Sutra će madrac Luna prikupljati statistike o našem snu. Analizirati biometrijske podatke. Pisati preporuke za bolji odmor, brak i seks. Pametni madrac budućnosti bit će podijeljen u više toplotnih zona. Znat će kad je spavača i spavačicu najbolje probuditi, te u tu svrhu izjutra nježno zavibrirati. Osjetit će šta nas boli. Liječit će nas.
Hoće li biti siguran od virusa i hakera?
Ako bude, poput modela Luna, poštovao moderne standarde zaštite u obliku 128-bitne enkripcije (SSL protokol), ne bi trebalo biti problema.
